Dodir hladniji od leda

20

Nisam htela uci, vratila sam se sa osmijehom na licu  zauzimajuci svoje  mjesto, nedugo zatim je i on dosao do mene proskenirajuci Emanuela koji gleda u mene.

-"Romane"

-"odlucila si da mi se konacno obratis?"

Blago spojom nase oci dok vidim nervozu u njegovim ocima.

-"Ne bih trebala"

Rekla sam smireno samo da bih ga malo peckala.

-" Nijesi dozvolila da razgovaramo"

Okrenula sam se prema njemu kada ugledam Ameliju koja vidno nervozna i skoro uplakana dolazi nazad.

-" Znam da si ozbiljan covek ali..."

Izdahnem te mu se blize priblizim sapucuci mu sto blize uvu

-"Hajde da pobjegnemo sa zabave"

Govorila sam dok njezno usmama dodirujem njegov vrat svakom izgovorenom rijecju.

-" Elena..."

-"Bjezimo li?"

Prikrio je usne rukama i svoj polu smijeh sto vise pokusava umiriti.

-"Parking, tvoje auto i oteracu vozaca"

Izasla sam pre nego bilo sta kaze, znam da treba odrzati govor, pozdraviti se za svima pre posluzivanja torte i sampanjca... on je kada se o poslu radi previse ozbiljan, a ako dodje za mnom znaci da sam mu vaznija od svih njih.

-"Roman ce doci, rekao je da si slobodan"

Imam osmijeh na licu dok ga posmatram kako bjezi poput mene malo pre. 

-" Nista mi nije jasno"

Rekao je kada sjedne pored mene, a ja dam gas.

-"i od kad ti vozis?"

-" Polozila sam sa 18"

Slegla sam ramenima i prosla na drugu stranu gde nema novinara. Smijem se ludacki dok jurcam po gradu autom koji sebi ne mogu priustiti ni za 3 zivota.

-" Znas li gde me vozis?"

-"saznaces"

Vozila sam do jedne zgrade, parkiram auto i izadjem iz njega.... pratio me je, sifru sam znala te lako udjem u zgradu, pozovem lift i stepenicama sprovedem do vrha zgrade sa kog se vidi toranj.

-"Rijetko kome pricam za ovo mjesto... A sa tobom zelim da stvarno razgovaram"

-"Konacno"

Taj smjeskic koji mi pokloni me malko postidi.

-"Prvo, Isabel nas je u necemu prekinula"

Rekla sam, a ne dopustim da reaguje vec se popnem na prste i poljubim ga onako kako sam mislila da nikada necu. U pocetku je bio u soku ali samo par trenutaka kasnije uzvratio je poljubac koji obije produzimo.

-" Elena..."

Rekao je cim se odvojimo u nedostatku vazduha.

-" Znas li sta ovo donosi za nas?"

Izgovorio je dok njezno svojom rukom mazi moj obraz i usnu koju je ljubio...

-"Tajnu vezu, vezu gde moramo cekati da se uvjerimo u nas... znam, recices mi da se ne nadam, da me neces voljeti ali briga me... znam da osjecas nesto i to mi je dovoljno jer"

Zaistavio me je sitnim poljubcem

-" Ja nisam za tebe, ma koliko to voljeo da budem... Ma koliko zeleo da sam rodjen dosta kasnije da budem dostojan tebe"

-"Cula sam tvoj razgovor u kancelariji sa Amelijom i hocu da znas da ja ovo medju nama nisam zapocela iz koristi"

-"Znam da nisi..."

Opet me poljubio njezno

-"  kad si vec cula onda... Hocu da znas da cu dati sve od sebe da ovo medju nama uspje Elena ali nasa veza ne smije biti javna"

Na tren mi prodju misli o tajnim vezama... majka me ucila da to ne vodi nikud ali sve lekcije zaboravljam dok mazi moje obraze i usne.

-"22 godine razlike nije malo Elena, nije normalno."

-" Necu sa se krijem ceo zivot Romane..."

Tiho prosapucem sa tezinom ogromnom u glasu.

-" ne zelim ni ja ali Simon..."

Tatin lik mi prodje glavom te se odvojim od njega...

-"Bice ovo tesko"

Rekla sam polako

-"ali uspjecemo..."

Pogledam ga u oci

-" vjerujem u nas Romane. Potrudicemo se da uspjemo ja i ti kao par, posle tata, razumjece"

Opet mu pridjem i uhvatim ga za kragnu.

-"Nema vise drugih zena Romane. Sad kad mi sve ispricas sto se desilo u Azerbjedzanu hocu da znas da nema drugih zena"

Procisti grlo pitajuci se odakle je to izaslo...

-"Nema, zapamtio sam"

Nasmjesio se i poljubio me opet, opet onako kako odavno vec zelim... da gubim dah i zelim jos u isti mah.