Dodir hladniji od leda

43

-"Gledas me ovde vec mjesecima kako zivim u depresiji... gledas me kako placem svaki dan!"

Otrgla sam de od njega i povukla svoj kofer.

-"Elena!"

-" nemoj da se deres ti na mene!  U svemu sam te pidrzavala tata, bila tu i trudila se da si srecan sa mnom. Sve sam uradila da budes ponosan na mene! Volim Romana, znas da nisam tip za kratke zabave i da ako volim to je iskljucivo iz razloga jer je taj neko pokazao ljubav prema meni!"

-" On je stara drtina kao i ja, moj vrsnjak."

-" mislila sam da ti je moja sreca najvaznija, a ti si me pustio da zbog naroda i predrasuda patim mjesecima usamljena i slomljena!"

Zalupila sam vrata sto jace sam mogla brzinski hodajuci prema taksi stajalistu nedaleko od oceve kuce. Dok sam isla ka svom stanu rezervisala sam let u 7 sati za spaniju.  Jos uvijek se ne mogu uvjeriti da je moj otac gledao u mene koja se raspadam jer vjerujem da me Roman ne voli. Sav trud da ne tonem dublje i dublje je bio dzabs  i znao je!

Nestrpljivo sam brzinski spakovala  par komada odjece, pripremila dokumenta i kao ludak sa osmijehom cekala novo jutro. Nisam spavala, gotovo sam navikla da imam par sati sna vec mjesecima, umorna jesam, zeljna sna jesam ali  sad i da hocu bar 3 sata sna od siline nestrpljenja, srece i zelje da sto pre odem.

(***)

-" Hajdi"

Rekla sam nesigurno curi ispred sebe koja me je sa osmijehom skenirala.

-"Covjece ti si ta Elena?"

Rekla je blago sokirana.

-" ja sam"

Proskenirala me te privukla u svoj zagrljaj, potom i otisne poljubac na mom obrazu.

-"Ne lici na mog brata da se zaljubi, niti da to bude neko znatno mladji od njega ali nije ni cudo sto te tako voli..vidjala sam te dok sam bila u Parizu"

-" Da li je Roman dobro?"

-"Krenuo je pre mesec dana opet u teretanu, obrijao se i lici na sebe... ako to maknemo, sjedi u kuci, stalno radi, jedva jede i sa njim se ne moze razgovarati. Planira da ide u Azarbejdzan za 16 dana da bi se opet zapustio"

-"Dosla sam po njega da idemo kuci. Trazila sam ga mjesecima... hvala  puno sto si me pronasla"

-"jedva, ali sam uspjela"

Nekih 40 minuta smo se vozile do njegove kuce. Lijepa, ne toliko velika kuca me doceka i naravno Hajdi me sprovede do ulaza.

-"Mislim da spava"

Prosaputala je kada otvori vrata i ne zatekne ga tamo gde su njegovi papiri i lap top.

Htela bih da vristim, da trcim po kuci dok se ne probudi od siline zelje u meni ali strpljivo sam cekala.

-"Da te pustim samu?"

-" Voljela bih to"

Nasmijesim joj se te me ona poljubi u obraz i zagrli.

-"hvala ti, cekam te na rucak i da moj malisa konacno upozna ujnu"

Iskreno toplota kojom me ona docekala cini  da se osjecam srecno i sigurno, a li srce nije prestalo da lupa od siline zelje da ga vidim.

Spavao je na velikom krevetu, uz dobro poznat miris koji mi je nevjerovatno falio. Smirujem sebe da ne skocim na njega i samo krenem plakati od srece sto ga opet vidim... polako se uvucem pored njega skidajuci svoju osjecu, a cim se uvucem shvatam da je samo u boksericama sto me malo i veseli. Pocela sam ga ljubiti od stomaka ka vratu gde se polako promeskolji. Ne cekam puno d apoljubim njegove usne i da cujem sanjivo

-"Ljubavi"

Kada otvori oci misleci da jos uvijek sanja.

-" Mili..."

Nastavim ga ljubiti dok se smjestam preko njega. Ne dopustam mu da  prica, vec ga tjeram da prvo bar malo ugusim svoju zelju za njim sto on jasno zna te me ojrece ispod sebe i nastavlja agresivno, zeljno ljubiti pikazujuci mi koliko sam mu falila...