Sve Njegovo 🔛

27.

Prestanem raditi sve što sam radila čim začujem Romanov zov mene. Na trenutak zavlada tišina koja je ukazivala da pita Audrey za mene. Ubrzo začujem korake kako dolaze prema sobi. Vrata se otvore i Roman uđe.

"Što to radiš ljubavi, netko drugi će to napraviti... hajde" Pokušava me natjerati da prestanem.

"Ne... želim oslikati dječju sobu... osim toga ne cijelu sobu. Samo jedan zid"

"Ali nećeš moći to sama Ava" Namrštim se. 

"Znači, misliš da ne mogu učiniti ništa bez pomoći drugih?" Izađem iz sobe.  Glupi hormoni. Ne pređem ni prag naše sobe, Roman me uhvati za ruku i povuče unutra.

Polako me gurne prema zidu i blokira mi bijeg držeći ruke na obje strane mene.

"To nije ono što govorim" Ne odgovorim. 

"Ava... pogledaj me"

"Ne" Pogledam u krevet. Želim spavati.

"Dušo..." Uhvati me za čeljust i natjera me da ga pogledam. 

"Žao mi je u redu... sad idi ručati" Zakolutam očima.

"Ne kolutaj mi očima ljubavi"

"Ili što!!??" Viknem. Sranje. Oči mi se rašire pa se ubrzo pokajem. 

"Sljedeći put ovo neću shvatiti olako. Pobrinut ću se da te kaznim" Oči mi se rašire. Što on ozbiljno misli? Neprestano me gleda sve dok napokon nisam progovorila.

"K-kazniti me?" Izjavim.

"Da" Odgovori. 

"Što ćeš učiniti?" Odgurne se od mene i priđe krevetu. Što se sad opet vraća sve po starom?  Zar ga nije briga za mene? Oće mi nauditi? Odjednom otvori ladicu i usta mi se objese.

"Što si..." Prije nego što ga mogu pitati, uzme moju vrećicu čipsa od crvenog čilija i uzme je u ruke.

"Doktorica je rekla da ne jedeš ovakvo nešto, zar ne?"

"Ne-ne... nije... Nije... vrati mi moje!!" Kažem šetajući do njega. 

"Dušo... Ne želim da ovo jedeš"

"Ne... R-Roman." Krenem iza njega do vrata.

"Sviđa mi se taj čips"

"Nije dobro za tebe. Audrey ti je već pripremila jelo... idi i pojedi to"

"Molim te!" Šetam za njim.

"Audrey" Vikne. Ona uđe i pogleda me.

"Ne donosi više ove stvari" Baci čips na stol. 

"Ne govori to" Kažem šetajući prema njima, ali Roman me zadrži.

"Zar nisi čula što je rekla doktorica, dušo... da više ne jedeš ove stvari"

"Ali zašto?!!!" Poviknem. 

"Gospodin je u pravu... ne biste trebali jesti čips... oni su začinjeni" Stisnem čeljust i pogledam u Romana.

"Mrzim te" Vidim kako mu se oči šire i priđe mi. Rukama me uhvati za lakat povuče na sebe, ali ne grubo. 

"Povuci to" Zahtijeva.

"Ne"

"Povuci to Ava" Vidim bijes u njegovim očima. Pogledam dolje i progutam.

"Voliš me, zar ne?" Pita, milujući me po obrazima. Klimnem glavom, ali onda opet odmahnem shvativši da sam još uvijek ljuta na njega. Ugleda to i povuče me do stolca. Sjedne i potapša se po krilu. Kad to ne učinim, uhvati me za lakat i povuče me sebi u krilo. Lagano protrljam trbuh i nasmiješim se trećem mjesecu koji je tek počeo. Imam drugačiji sjaj na licu koji volim.

"Mama" Audrey uđe s mojim lijekovima.

"Zdravo draga moja" Emma uđe u blagovaonicu s Ken.

"Donijeli smo ti nešto" 

"Stvarno" Pitam uzbuđeno. Pokušam se dignuti, ali osjetim kako me na trbuhu i struku stiska velika ruka.  Odjednom mi se u želudcu stvori drugačiji osjećaj. Pogledam Romana i vidim kako me promatra.

"Jedi" Zapovijedi. Ugrizem se za usnicu i počnem jesti ručak.

"Pogledaj" Kaže Ken. Kupila mi je novu odjeću koja je bila lagana i široka.

"Hvala ti Ken" Nasmiješi se.

"Draga. Crystal dolazi danas do Emme. Vidimo se." Nedostajalo mi je njezino društvo. Nasmiješim se.

"Idem po sladoled" Roman odmota ruku od mene. Poljubi me u čelo prije nego što ustanem i odšetam u kuhinju. Otvarajući hladnjak, ugledam 4 okusa koja najviše volim.

"Hmmm... Koji bi mogla danas?"

"Koliko puta jedeš sladoled dnevno?"
Osvrnem se unatrag i vidim Ken kako siječe jabuku.

"Hm... nikad ne računam" Uzmem okus čokolade i stavim tri kuglice u svoju zdjelu.

"Hej... pa... umm... i..." Počne pričati.

"Što?" Pitam.

"Kleknuo je jučer i rekla sam da. Zaljubljena sam u njega" Ona to izbaci kao manijak pa se nasmijem.

"Čestitam Ken" Zagrlim je. 

"Hvala" Nasmiješi se.

"Idemo pogledati film!!" Klimne glavom.

"Koji?" Pitam šetajući dnevnom sobom sa zdjelom sladoleda.

"Hmm. Želim... Đavolski ratovi Parda." Upalim Netflix i pronađem film pod tim nazivom.

"Našla" Kliknem na njega i on počne.

"Izgleda dovoljno dobro" Kaže Ken.  Ubrzo nam se pridruži i Emma.

"Gdje je Roman?" Upitam.

"Auww, već ti nedostaje mužić?" Kaže Ken i ja pocrvenim. 

"N-neee. Samo sam pitala" Vratim se jelu.

"On je u firmi." Kaže Emma.

"Zašto?" Pitam.

"Rekao je da ima nekoliko važnih poslova" Klimnem glavom. Ubrzo začujemo nekoga i osvrnem se unazad pa vidim Crystal. Ustanem i zagrlim je.

"Pozdrav... Oh vau... Netko raste" Nasmijem se i klimnem glavom.

"Čestitam Ava" Daje mi veliku kutiju sa zamotanu mašnom na vrhu.

"Hvala i što je ovo?" Upitam.

"Nešto za tebe" Otvorim je. U kutiji se nalazilo sve što je previše potrebno.  Bila je tu i odjeća za bebu. Počnem plakati zahvaljujući joj se.

"Sad... dopustite da gledamo film jer mi je dosadno"

Audrey nam donese nešto za jelo. Natjeramo je da sjedne s nama. Bez obzira na koji film, uvijek plačem bio sretan kraj ili emotivna scena. Uskoro mi se zavrti u glavi i odlučim otići spavati.

"Idem spavati" Uđem u sobu i sjednem na krevet promatrajući se. Zabrinuta sam hoću li biti dobra majka ili ne. Neću dopustiti da se moja beba ozlijedi. Samo se brinem hoće li ju Roman ozlijediti. Ne želim da bude grub prema bebi.... ali znam da neće. Legnem na krevet i zatvorim oči odlazeći u san.
_
_
_
_

"Ljubavi" Začujem njegov glas i okrenem glavu da osjetim toplinu svog jastuka. Čujem smijuljenje i ubrzo osjetim prste na obrazu.

"Probudi se dušo, moraš jesti" Otvorim oči. Ležim na njegovim prsima. Podignem glavu i on me poljubi u usne.

"Gladna?" Klimnem glavom. Polako sjednem i zijevnem. Ruka mi nesvjesno prilazi trbuhu i prisjetim se kad sam prvi put čula otkucaje srca bebe. Osmijeh mi se probije na usnama i iznenada ih poljubi. 

"Razmišljaš o našem malom?" Nazvao je bebu malom... Bog zna zašto. 

"Zašto našu bebu nazivaš malom?"

"Jer će to biti naša mala zraka svjetlosti" Nasmiješim se i poljubim ga u obraz.