Sve Njegovo 🔛

19.

Ostanem na mjestu kad Roman opet izađe van. 

"Odlazimo?" Pitam.

"Gospođo" Marija uđe i otvori moj ormar.

"Imate let za 4 sata. Pomoći ću vam da se spakujete" Kaže vadeći torbu.

"Čekaj" Ne razumijem što se događa!  Spustim pogled s više pitanja u glavi.

"Ava" Marija progovori. Primi me za ruku i sjedne na kauč pokraj mene.

"Morate ići, nije sigurno da sad ovdje živite..." Klimnem glavom.

"Zašto ne spakiraš svoju torbu... ja ću svoju" Nasmiješi se.

"Neću ići s vama" Namršim se.

"Zašto?" Pitam.

"Ovdje imam obitelj" Klimnem glavom s razumijevanjem.

"Ne znam što se događa... Ovo je sve brzo" Promrmljam.

"Znam da ste zbunjeni...Pa sve je počelo s e-mailom. Gospodin je počeo primati e-poštu o tome da će te biti kidnapovani i da će te biti ubijeni, ali taj čovjek je ubrzo priveden, a neki njegovi ljudi pokušali su vas ubiti nekoliko puta. Gospodin vas želi na sigurnom, pa ćete oboje živjeti u njegovom drugom domu"

"Drugom domu?" Pitam.

"Da... onom kojeg obožava... u Chicagu" Objasni.

Idemo u Chicago? Woahhhh pričekaj malo. Jednog trenutka smo u nevolji, a drugog odlazimo. Plus.... moram napustiti oca?

"Ava, za vašu sigurnost. Nadam se da će te se vratiti kad sve ovo prestane" Nasmiješim se i klimnem glavom.

Počne pakirati, a ja odem do Romanovog ureda. Zaboravim pokucati i odmah uđem unutra.

Sranje...

Nikad ne kucam. Roman me pogleda preko laptopa i spusti slušalicu. Krene prema meni i uhvati me oko struka.

"Što je ljubavi?" Uhvati me za obraz.

"Kad ćemo... se... vratiti?" Poljubi me u čelo.

"Zašto pitaš?"

"Moj... tata... ne želim biti daleko od njega" Priznam.

"Ne brini. Svakako će te posjetiti" Kaže hladnog srca i poljubi me u obraz.

"Ali..." Privuče me na svoj stol i sjedne na sjedalicu sa mnom u krilu. 

"Odlazimo za sat vremena... jesi li završila s pakiranjem?" Pogledam u ruku.

"M- Marija to radi" Njegove usne nježno dočekaju moje i gladno me poljubi. Ja se odmaknem.

"Zašto si se povukla?" Stisne zube.

"Žao mi je"

"Zasluži to" Pogledam ga raširenim očima.

Što?

"Što?" Pitam.

"Zasluži to" Ponovi. Trgnem se kad me čvrsto stegnuo. Ugrizem se za usnicu dok mi zadirkiva uho tjerajući me da drhtim.

"R- Roman molim te" Molim ga da prestane, ali neće.

"Neću ponoviti Ava" Izjavi.

Ruka stavim na njegova ramena i nervozno ga pogledam. Njegove intenzivne oči se zagledaju u moje.  Naslonim se i duboko udahnem.

"Molim te, reci mi" On se povuče.

"Ne vraćamo se uskoro dušo"

"Zašto?" Pitam s patnjom.

"Ovdje nije sigurno. Ne želim da te itko dotakne. Odlazimo i to je konačno" Neću više nikoga vidjeti? Čak ni Ken?

"Neću moći... vidjeti Ken?" Uplašeno upitam. Lagano spusti prste na moj obraz. 

"Vidjet ćemo to još" Uzme me u naručje. Odvede nas do naše spavaće sobe i spusti me na krevet.

"Gospodine. Ja sam završila s pakiranjem vaših torbi i odjeće. Je li potrebno napraviti nešto za jelo prije nego što krenete?" Upita Marija. Roman negativno klimne glavom ne skidajući pogled s mene. Poljubi me u usne prije nego što ode do kauča i uzme odijelo. Izađe iz kupaonice u trapericama i pogleda me. Što? Približi mi se i sjedne kraj mene. Ruka mu dođe do mog čela da provjeri temperaturu.

"Dobro, nemaš groznicu"

"Ustani" Zapovjedi. Vidim kako hoda prema mojoj haljini koju je Marija iznijela.

Stavi je na krevet i otkopča moje traperice. Njegove ruke skliznu s moje odjeće ostavljajući me u donjem rublju. Osjetim hladnoću.

"Hladno?" Izjavi i klimnem glavom. Navuče haljinu do koljena na mene.

"Budi spreman za 10 minuta" Moram nazvati tatu i reći mu o ovome.

"Ne trebaš zvati svog oca, već sam mu objasnio situaciju. Ne brini se" Kaže izlazeći.

Jesam li preglasna u svojim mislima?  Ili sam to zapravo izgovorila? Odem do kupaonice da se spremim za let. Bit će to dug let.

-
-
-

Uđemo u avion i zakopčam se. Čim sjednem zatvorim oči. Dok avion polijeće, osjetim kako sam podignuta i položena na mekšu površinu.

"Hoću li vam donijeti nešto?" Netko pita.

"Ne" Čujem kako govori. Lagano otvorim oči i vidim Romana kako skida svoj sako i otkopčava rukav s prva dva gumba. Ponovo me uzme i natjera da se smjestim na njega dok omotava ruke oko mene.

"Neću dopustiti da ti se išta dogodi ljubavi" Šapne poljubivši me u čelo.

Stavim ruke na njegovu košulju i udahnem njegov miris. Miriše tako dobro... Misli mi se tada blokiraju dok tonem u san.