Sve Njegovo 🔛

23.

Prilazim kuhinji i vidim Audrey kako radi.

"Audrey"

"Da gospođo?" Ona se okrene.

"Zovi me Ava. Uhh m- možeš li mi učiniti uslugu" Nervozno upitam i pogledam u stube da vidim da li Roman izlazi, ali ipak krenem prema njoj i stanem s druge strane vrata.

"Trebate otići u bolnicu po moje nalaze" Gleda u moje drhtavo stanje i uputi mi iskren osmijeh i klimne glavom.

"Vozač će vas odvesti izravno tamo" Cijenim činjenicu da ona poput Marije razumi. Počnem hodati po svojoj sobi kako bih se pripremila.

"Ava" Ukočim se na taj glas. Ruke mu se omotaju oko mog struka, a ja nesvjesno stavim ruke na svoj trbuh. Ugrizem usnicu dok mi ljubi vrat prije nego što sjednem za stol.  Znam da ću povratiti ako nešto pojedem od ovoga. 

Što uraditi?

Vjerojatno će me ispitivati. Sjednem kraj njega. Njegove usne susretu moje čelo dok sumnjičavo gleda u mene. Jedem kako bih mu pokazala da nisam loše. Mrzim ovo. Što je ovo uopće? Mrzim slaninu i jaja, popijem sok i vidim Romana kako razgovara preko telefona. Ubrzo završi poziv i povuče me na sebe.

"Želim da budeš spremna do 7. Izlazimo na večeru" V- v- večera!!??? 

"K- koja svrha?" Poljubi me u usne i progovori. 

"Projekt koji smo imali napokon je završen. Imam sastanak u 3. Doći ću kući i tada ćemo krenuti" Poljubi me ponovno i povuče se.

"Vidimo se uskoro ljubavi" Kaže i izađe. Nakon nekog vremena čujem kucanje na vratima spavaće sobe i odmah ih otvorim.

"Tvoj nalaz" Drži ga ispred mene. Pogledam ih i uzmem iz njene ruke. Duboko udahnem i otvorim ih.

-
-
-

"Što bi željela, ljubavi?" Upita Roman. Pogledam ga i um mi se razbistri, odmahnem glavom.

"Nisam toliko gladna" Čekaj... moram sakriti nalaz. Još uvijek je na mom stolu. Što ako ga pronađe?? Što ako se od njega neću moći maknuti!?

"Što nije u redu"

"N-Ništa" Odgovorim.

"Ne laži" Ispustim drhtav dah i pokušam ustati. 

"Ja... idem u kupaonicu" Miris hrane me muči. Prije nego što pokušam ustati, Roman me čvrsto uhvati za ruku gledajući me u oči.

"Ne volim kad me ignoriraju ljubavi" To je dovoljno da se uplašim, ali vid mi se polako zamagljiva. Vidim kako me gleda nelagodno. Ustane i priđe mi sagnuvši se do moje visine.

"Ljubavi" Čim ustanem, osjetim slabost u nogama.

Molim te ne sada!!!

"Ava!? Imaš li groznicu?" Stavi dlan na moje čelo. Imala sam blagu vrućicu... što bi trebalo biti normalno, ali uplaši me da možda neće moći razumjeti moju situaciju.

"Ja..." Zatim nasloni stražnji dio dlana na moj vrat, a zatim na moje obraze.

"Dušo. Imaš laganu groznicu" Oću otići kući i napraviti jednu stvar.  Sakriti nalaz... ali ne uspijem jer se onesvijestim.

-
-
-

Otvorim oči i vidim kako je soba zatamnjena. Polako sjednem i upalim stolnu svjetiljku. Sat pokazuje ponoć. Stavim ruke na glavu i naslonim laktove u krilo. Poskočim kad začujem kucanje na vratima. Zadržim dah, ali pustim ga kad vidim Audrey.

"Gospodin vas očekuje u svom uredu"

"Zašto?" Zabrinuto me gleda. 

"Rekao mi je samo da vas dovedem. Ništa drugo" Bez oklijevanja odem za njom. Moje disanje je neujednačeno.  Srce mi brže kuca dok stojimo ispred vrata. Primijetim kako se Audrey povlači unatrag. Pogleda me bolno prije nego što spusti pogled i tiho pokucam na vrata. Ovaj put... ne čujem dozvolu. Polako otvorim vrata i vidim ga kako stoji nasuprot meni.

"Dođi ovamo" Zapovijedi. Tijelo mi počne drhtati dok gledam u njegove očima. Polako priđem njemu i zaustavim se udaljena nekoliko metara od njega.

"Moja draga žena" Započne. Drhtav dah pun straha napusti moja usta.

"Želim da daš objašnjenje o ovome" Njegove ruke drže moj nalaz. Oči mu intenzivno gledaju u moje i osjetim suzu kako mi klizi iz oka.

"PRIČAJ" Trgnem sam na njegov glas. Noge su odmah popustu kad vidim kako korača prema meni. Uhvati me za ruku i povuče na sebe. Zatim me nastavi vući do stolice i gurne me da sjednem na nju. Stavi ruke na obje strane stolice.

"Kakav je ovo nalaz?" Upita. Ne progovorim, ali moje tijelo drhti i on udari po stolu.

"Što je ovo" Pita stišćući zube.

"Nalaz za zdravlje" On se nasmije.  Zatvorim oči dok mi ljubi čelo, ali oči su mu pune bijesa.

"Reci mi draga moja Ava. Izašla si iz zgrade... bez mog odobrenja... otišla u neku jebenu bolnicu... i napravila test" Ukočim se.

Molim te ne . 

"Očekuješ da još uvijek nisam svjestan toga?" Ugrizem se za usnicu.

"Ja..." Prekine me.

"Otkrivam da je moja supruga trudna od liječnika koji tvrdi da si već napravila test bez mog jebenog pristanka"

"Kad si napravila test?" Upita. 

"Prije dva dana" Odgovorim.

"Bi li mi rekla?" Htjela sam reći.

"M- molim te" Od straha kažem.

"Što si namjeravala učiniti?" Suze mi počnu padati dok oštro pušta moju ruku. Vidim kako mu se čeljust steže.

"Bi li..." Pogledam ga u strahu.

"Jesi li htjela pobaciti?" Okrene se i opet stavi ruku iza mene.

"ODGOVORI MI!!" Odmahnem glavom.

"N- ne" Kažem iskrivljenim glasom. 

"Zašto mi nisi rekla?"

"Ja..." Ruka mu čvrsto stisne moju čeljust, ali ne u mjeri da me povrijedi.

"Ti što!!??" Zahtijeva odgovor.

"Ja... nisam... ne znam... uplašena sam" Vidim trag mekoće u njegovim očima dok tjera da ustanem. Potom me uhvati za lice i poljubi u čelo.

"Nosiš naše dijete i neću tolerirati da od sada nešto skrivaš od mene. Razumiješ?" Izjavi... Kimnem drhtavo.

"Jesam li te povrijedio?" Da... Da jesi... ne fizički... ali emocionalno...  mentalno. Odmahnem sam glavom. 

"Nikad mi ne laži više" Njegove se ruke omotaju oko mene zagrlivši me čvrsto.

"Zašto mi nisi rekla ništa o ovome?" Nakon nekog trenutka progovori.

"Ja... mislila sam da... nećeš... biti za to" Poljubi me u obraze i čelo.

"Zašto si mislila da neću?" Ruke mi prolaze kroz njegovu košulju i zatvorim oči. Osjećam se sigurno... čak i ako me plaši. Samo bih voljela da se malo promijeni.

"Biti ću tata" Iznenađena sam slušajući ono što Roman upravo izgovori.

"Ti ćeš biti mama" Prošapta.

"Sretan sam. Hvala ti na tako dobroj vijesti moja draga suprugo" Sruši usne na moje.