Sve Njegovo 🔛

31.

"Doktorica će doći za sat vremena" Roman izusti otkopčavajući košulju jednom rukom. Klimnem glavom i osvrnem se na svoj trbuh trljajući ga. 

"Želim piletinu" Roman stane i pogleda u mene podižući jednu obrvu.

"Što?" Upitam. Jednostavno se nasmije trljajući čelo.

"Upravo si pojela sendvič" Izađe iz sobe samo u trapericama. Pa? Pojela sam sendvič... i? Glupost. Zatim se vrati i sjedne pored mene.

"Pričekaj neko vrijeme" Nadurim se. Ali želim sada!!!  Poljubi me i ja mu uzvratim. Ruka mu leži na mom trbuhu dok ostavlja lagani poljubac na mojoj glavi.

Nakon nekog vremena uđe Emma s pladnjem. Odmah se nasmiješim. Stavi poslužavnik na krevet ispred mene. 

"Piletina? Stvarno?" Naruga se. 

"Štooo?... to je..." Zagrizem piletinu "ne ja.." uzmem drugi komad "To je moja beba" ​​Kažem zagrizajući opet.  Čujem Romana i Emmu kako se smiju.  Pojedem sve i ustanem da operem ruke. Čim uđem u kupaonicu, Roman dođe do mene.

"Zar ne mogu ostati sama?" Upitam ga.

"Ne" Jednostavno odgovori. 

"Zašto!??"

"Zato što ti je zadnji mjesec... ne mogu te pustiti ni na trenutak" Izgovori.

Što ako moram kakati!?? Huuh?  Hoćeš li me zamoliti da sjednes sa mnom!?? Glupost. Zadržat ću to za sebe.

Nakon nekog vremena došla je liječnica i pregledala me.

"Termin 4. siječnja, zar ne dušo?" upitala je, a ja klimnem glavom. Još samo jedan jebeni dan. Strašno sam uplašena.

"Što si jela od sinoć?" Upita. 

"Tjesteninu, sendviče, piletinu, voće" Pocrvenim dok Roman to nabraja. Doktorica se nasmije.

„Čini se da nema problema... u redu sada, nakon što ti pukne vodenjak, ako budeš imala kontrakcije kontaktiraj nas, a ako ih nemaš pričekaj 4 do 5 sati... a ako uopće nemaš, morate odmah doći u bolnicu" Objasni.

"Čim vodenjak pukne, zabilježi vrijeme i boju tekućine i ako budeš imala grčeve" Prođem jezikom preko usana i pogledam u trbuh.

"Jutros sam imala grčeve" Primijetim kako se Romanova ruka na ramenu stisne. Sad je ljut jer mu nisam rekla.

"Gdje?" Upitala je. 

"Bolovi u leđima..." Kažem

"Normalno je.. mnogi imaju utrnulost tijekom kontrakcija, ali to je normalno" Rekla je bilježeći u svoju bilježnicu. 

Ugrizem se za usnu i pomalo se bojim. Sranje!!!! Jebeni 4. siječnja. O sranje!!  Uplašena sam. Osjetim kako se Romanova ruka trlja gore-dolje po leđima i stiska me. Poljubi me u obraz.

"Ja ću te otpratiti van" Kaže Emma i doktorica klimne glavom smješkajući mi se. Nadam se da će ona biti za vrijeme mojih trudova. Ne želim nikoga drugog.

"Želiš spavati?" Upita Roman. Klimem glavom.

-
-
-

Probudim se i zijevnem. Polako sjednem na krevet i pogledam na sat.10 sati navečer. Ustanem i izađem iz sobe. Ugledam ih sve kako sjede u dnevnoj sobi.

"Što vi radite?" Primijetim da se Ken ukočila. Sumnjičavo ih pogledam. 

"R- roman?" Izustim dok hoda do mene. Uhvati me za ruku i povede do sofe.

"Ništa ljubavi... odlučivali smo... nešto za našu godišnjicu" Huh?  To je... u... Oh... travnju.

"Za 3 mjeseca... zašto sada?" Upitam.

"Zato što ćemo biti zauzeti bebom i tvojim zdravljem..." Klimnem glavom i krenem sjesti kad mi nešto mokro sklizne niz noge, stojim uspravno i oči mi se rašire. 

"Što je ovo ljubavi?" Upita. 

"Pukao mi je vodenjak" Izgovorim. Pogleda me otvorenih usta.

"O moj bože !!! Moje unuče dolazi" Kaže Emma napola skačući. Pokušam se nasmiješiti, ali onda mi voda opet potekne između nogu. 

"Donesi mi ručnik, hoćeš li?" Zatražim i Audrey izjuri da ga uzme. Roman me natjera da sjednem na sofu i poljubi u čelo.

"Evo doktorica na telefonu" Crystal kaže.

"Hvala"

"Zdravo Ava... kada ti je puknuo vodenjak?" Upita.

"Upravo sada" Odgovorim joj.

"U redu ...imaš li kontrakcije?"

"Ne" Um mi je još uvijek pomalo zamagljen. Ne znam što se događa.

"U redu... nazovi nas ako dobiješ stabilne kontrakcije za neko vrijeme, u redu?" Kimnem glavom, ali onda shvatim da moram govoriti.

"Jesi li dobro?" Upita Ken.

"Ja... želim piškiti" Ona se nasmije.

-
-
-

Prođe sat vremena i počnem dobivati ​​kontrakcije, ali blage.

"O bože!" Uzviknem kad osjetim da ponovno dolaze. Stisnem ruku u Romanovoj i duboko udahnem. Onda nestanu i pustim duboki uzdah.

"Imaš li grčeve?" Odmahnem glavom.

"Vrijeme je" Kaže Emma uhvativši me za ruku. Polako odemo do auta. Roman sjedne i privuče me sebi.

"S tobom sam u redu... ne boj se" Kaže primijetivši koliko sam uznemirena.  Bol ponovno počne, stisnem oči i ugrizem se za usnu.

"O bože!" Prošaptam.

"Ššš" Roman me počme lagano milovati. U autu je tiho i zahvalna sam na tome. Iritantno je imati ljude koji govore dok vas boli. Učinim kako mi je doktorica rekla. Duboko udahnem.

"Romane" Šapnem kad me počne jako boljeti i moje kontrakcije počnu dolaziti jače.

"U redu je, uz tebe sam" Poljubi me u čelo. Nadam se da ću uspjeti. Mama molim te budi uz mene.