Sve Njegovo 🔛

32.

"U redu posljednji put... guraj guraj guraj"

"Je li sve u redu?" Začujem da Roman pita.

"Ne brini se o tome... Ava potrudi se jače... uskoro je gotovo" Čvršće uhvatim Romanovu ruku i stisnem je svom snagom.

"Ajde opet" Duboko udahnem i guram još jače.

"Ahh... mmm..." Osjetim kako se znojim i sva krv curi iz mog mozga.

"To je to, to je to... dobro... dobro... gurni opet dušo... skoro smo gotovi" Ohrabri me i duboko udahnem i gurnem dok ne začujem plač.

"To je to... Gotovo je" Osjetim kako mi tijelo utrni, ali ne žalim kad čujem plač moje bebe.

"Zdrava djevojčica" Moje srce zaigra kad to čujem. Sestra mi priđe i stavi moju malu vevericu na moja gola prsa.

"O moj bože... o moj bože" Kažem gledajući je.

"Prelijepa je" Izgovori Roman ljubeći me u čelo. Imala sam trudove 7 sati... ali sve se isplatilo.

"Lucy..." Šapne Roman ljubeći njezinu malu glavicu. Suze mi se stvore u očima i držim je uz sebe lagano. Medicinska sestra ju provjerava dok je držim. Oči su joj tako očaravajuće.

"Ima tvoje oči" Šapnem Romanu. Nasmiješi se i šapne mi zahvalno.

"Moj malena" On kaže.

"Hoćeš li učiniti čast prerezati vrpcu?" Upita doktorica. Roman klimne glavom i poljubi mi usne prerezujući vrpcu.

"Želiš li okupati svoju bebu prvi put prvo?" Upita medicinska sestra.

"Da" Predam mu Lucy i ugledam to. Ljubav, brigu i privrženost u njegovim očima. Gleda me i smiješi se. Nasmiješim mu se.

"Ok... sad moraš opet gurati" ŠTO??

"Š-što?" Upitam.

"Ne moraš vršiti veliki pritisak, samo malo da bi se posteljica pomaknula" Izgovori.

O moj Bože. Ne opet. Dok guram, odmah vidim kako se Roman ukočio.

"Što se događa?" Upita.

"Mora istisnuti posteljicu van..." Kaže mu medicinska sestra. Vidim brigu u očima, ali ignoriram je i guram svom snagom koja je ostala u meni.

"U redu... gotovo" Osjetim oštru bol tamo dolje.

"Ahhh..." Uzdahnem.

"U redu... dobro" Naslonim se na jastuk i konačno udahnem. Opet mi dovedu Lucy u naručje i Roman sjedne kraj mene.

"U redu.. vratit ću se za pola sata da provjerim plus" Klimnem glavom ljuljajući svoju bebu. Počne plakati i znam da je gladna.

"Van" Roman zapovjedi ostalima. Svi izađu i on mi pomogne skinuti haljinu. Privučem Lucy na prsa i ona počne piti.

"Volim te" Progovori Roman.

"I ja tebe" Odgovorim.

Moja beba ubrzo zaspe i zatvorim oči ne trudeći se pustiti je ili se pokriti. Roman je tu sa mnom... nema brige.

-
-
-

"Lucy" Emma lagano izgovori držeći je i ljubeći.

"Prelijepa je" Progovori tata.

"Doista je" Kaže Darren. Ugledam sestru kako dolazi s mojom hranom.

"Hvala" Popijem malo vode.

"Vratit ćemo se. Jedi i odmoriti se ok?" Kaže Emma i preda Lucy Romanu.  Drži ju s velikom pažnjom. Okrene se prema meni i nastavi me gledati.

"Da?" Izgovorim  smiješeći se. Vidim kako se nasmiješi, a zatim pogleda u Romana.

Nakon što pojedem, uzmem Lucy u ruke.

"Moram ispuniti neke formulare... odmah se vraćam" Poljubi me u čelo i izađe. Tad Ken uđe.

"Hej..." Zacvrkuta. 

"Waohhhh... ona...je... tako malena!!"  Nasmijem se.

"Želiš li je držati?" Upitam, ona klimne glavom. Oči joj svjetlucaju dok drži Lucy.

"Hoćeš li učiniti čast da joj budeš kuma?" Upitam. Gleda me iznenađeno.

"Ozbiljno??? Naravno... ohhh... moja mala Lucy" Zapjeva.

"Donijela sam ti odjeću za tuširanje" Polako ustanem iz kreveta i uđem pod tuš. Hvala Bogu da Lucy spava. Ne pušta me ni na minut. Skinem se i začujem kucanje na vratima. 

"Ja sam dušo... pusti me unutra" Otvorim vrata puštajući ga unutra.

"Hoćeš da se tuširam s tobom?" Upita.  Ugrizem se za usnu i klimnem glavom. Nasmije se i skine.

Pomagne mi da operem sav znoj s tijela. Drago mi je što je uz mene jer nemam snage u sebi. Obuče nas i podigne me noseći do kreveta. Plahte su već svježe i sjedne sa mnom u svom krilu.

"Kad mogu ići kući?" Upitam.

"Ne dok se tvoje tijelo ne vrati u normalu... otpustit će te za 2 dana", Objasni mi. Začujem plač svoje bebe i odmah pogledam Ken. Priđe i da mi Lucy.

"Ići ću ti donijeti hranu" Izađe van. Hranim Lucy naslanjajući glavu na Romanova prsa.

"Moja beba" Šapne Roman ljubeći mi glavu.

"Pogledaj kako me slatko gleda s tim velikim očima" Izustim.

"Hmm" Roman pjevuši.

Lucy se povuče i ja je privučem k sebi. Njezina mala ruka nasloni se na moju ključnu kost. Ona vrisne, a ja se namrštim.

"Ššššš dušo idi spavati... mama je umorna "

"Što nije u redu?" Upita Roman.

"Znam da sada neće spavati... ova malena je već spavala sat vremena, a sada želi da se zabavlja, ha?" Kažem ljubeći je u čelo.

Roman pomiluje njezinu malu glavicu dok mu sjedim u naručju. Osjetim da mi oči postaju teške. 

"Moja će malena biti kao njezina mama... ljubazna i brižna... i lijepa" Pogledam ga i poljubim, a on uzvrati. Naslonim lice na njegova prsa i zatvorim oči.