Sve Njegovo 🔛

2.

Kleknem i pogledam u svoje prste. Grubost stijene osjetim pod njima. Stavljajući buket lavande na grob, pustim suzu. 

"Sjećam se da si mi govorila što ljubav znači, sjećam se kako si mi uvijek govorila da budem ljubazna, da imam meko srce, da imam vrline, ali nikad mi nisi rekla kako da ih koristim  majko" Obrišem suzu. 

"Ne znam mogu li tvoje učenje iskoristiti za promjenu života, da budem udana za Romana, za čovjeka kojeg se bojim. Bojim se da bi mogao ubiti moje najmilije, zbunjena sam, prezireš li me, hoćeš li? Ako padnem na njega. Hoćeš li osjetit mržnju prema meni ako mu kažem DA? Ili ćeš me pohvaliti što sam spasila oca" Izustim.

"Trebam tvoj blagoslov, od danas ću biti u braku, majko. molim te pazi na nas" Osjetim kako hladan povjetarac udara u moje tijelo i zadrhtim. Moja kosa odleti na drugi smjer i ja gurnem pramen kose iza uha. Poljubim svoja dva prsta i stavim ih na grob.

"Uskoro ću te ponovno posjetiti... volim te" Jedna zadnja suza padne mi iz oka dok je brišem. Odjednom čujem zvuk. Uzmem mobitel i pogledam ID pozivatelja. 

"Ken?" 

"OH MOJ BOŽE!!! AVA!!! GDJE SI!??? Probudila sam i tetu Emmu i pretražila je cijelu kuću zbog tebe. Mislile smo... mislile smo da si pobjegla, ali jesi li dobro? Gdje si!??"

"Smiri se Ken, bila sam u posjeti majci, uzela sam Emmin auto i vozač me odvezao..." Kažem smireno.

"Znači... nisi pobjegla?" Pita.

"I ja i ti znamo da ne mogu" Izjavim.

"Želiš li?" Ponovo upita.

"U čemu je poanta... ne želim da život moga oca bude u opasnosti." Kažem hodajući do vrata.

"Gdje si sada?"

"Dolazim"

"Zna li Roman?"

"Ne... danas sam morala posjetiti mamu. Da bih dobila njezin blagoslov, ne mogu bez nje" Rečem.

"Razumijem... vidimo se uskoro"

Spustim slušalicu i sjednem u auto.

Probudila sam se 4  ujutro... samo zbog ovoga. Emma mi je već rekla da će dan početi od 5 ujutro. Znam da se vjerojatno uplašila gdje je njezina nevjesta. Stignem do dvorca i otvorim vrata. Dočekaju me tri žene. Crystal (Romanova rodica), Ken i Emma.

"Oh draga!!! Bila sam toliko uplašena" Emma kaže i zagrli me.

"Ne brini se... nisam planirala uništiti dan" Uputi mi sažaljen pogled prije nego što me povuče gore.

"Moramo te pripremiti" Kaže "Tad moraš uzeti blagoslov Romanovih djedova i baka... to je neki ritual" Klimnem glavom.

Sjedim na stolici dok mi prave kosu i šminkaju me, Crystal mi je donijela nešto za jelo. Pojedemo doručak i ostave me s Marijom i još dvije pomoćnice.

Ok, još 3 sata.
Za 3 sata moram stajati pred mnogo ljudi.

Prestani razmišljati negativno. Mogu li prigovoriti ovom braku? Ako ne želim da tata uvedem u životnu opasnost. Zamislim da na dan vjenčanja budem okružena sretna svojom obitelji, dok me mama i tata ljube iznova i izgovaraju slatke stvari.

Ali.

Nikada nisam zamišljala da se na silu vjenčam.

Vrijeme napokon dođe. Odjevena sam. Pogledam se u ogledalo i ugledam sebe, ali isto tako i svoju mamu. Vjenčanica moje majke. Izmijenjena je. Emma se pobrinula da doda prekrasan pojas oko struka. Slatka crta izrezbarena od mog struka prema gore, a zatim teče prema dolje. Jednostavna, a opet elegantna. Tako je i mama voljela. Buket je ukrašen bijelim ružama i ljubičastim lavandama. Na desnoj ruci imam tanku dijamantnu narukvicu i biserne minđuše od dijamanata. Kosa prekrasna, s kovrčicama koje vise s prednje strane i sitnim bijelim cvjetovima postavljenim na nekim područjima. Izgleda prelijepo. Ali još uvijek ne mogu preboljeti činjenicu da se udajem za Romana. Čovjeka bez srca. U mislima mi bljesne uspomena.

"Voliš li me?"

"Da"

"Zar stvarno misliš da sam okrutan i nemilosrdan?" 

"Ne" Spustim pogled.

Ne sjećam se mnogo te noći. Ali uplašio sam se da bi me mogao povrijediti ako izbljunem istinu. Zatim opet, nikad ništa nije rekao.

"Vrijeme je" Moje srce počne brzo kucati. Moje se ruke oznoje kad ugledam tatu kako stoji kraj vrata. Nasmiješi se i odjednom se osjećam kao da sanjam. Vidim bijeli bljesak i tada mi se vrati vid. 

"Hej... samo se nerviraš... opusti se. Duboko udahni" Crystal reče i ja klimnem glavom.

Automobil dođe do ulaznih vrata i Emma pokupi moj veo te mi pomogne da uđem u automobil. Moja kuma je Ken. Jer ona je jedina dobra prema meni. Emma pozove neku obitelji. To su moji rođaci. Moje tri sestrične trebaju biti djeveruše. Upoznale smo se prije 10 godina. Što trenutno nije ni bitno!!! Uđemo u jedan dio sobe i čekamo poziv. I napokon dođe. Tata i ja uđemo posljednji. Stanemo iza zatvorenih vrata.

"Hej, jesi li spremna?.. moramo obavijestiti muškarce unutra..." Ken kaže i ja stisnem lakat svog oca.

"Mogu li dobiti samo trenutak?" Zamolim. Ken je klimne glavom i odšeta.

"Reci nam kad budeš spremna" Kaže Emma. Nakon otprilike 5 minuta duboko udahnem.

"Tata..." Zazovem ga.

"Volim te" Kaže mi. Poljubi me u čelo prije nego što stignemo do vrata koja me dijele od Romana.

Vrata se otvore i osjetim lupanje srca. Vidim veliku dvoranu i visoki strop obložen lusterima. Kad dođemo na red, ljudi ustanu, zadržim pogled pokušavajući zadržati suze. Odjednom osjetim hladnoću. 

"Smiri se.." Šapne planer, u pravu je.. Moram se smirit.

Tata napravi prvi korak tjerajući me da ga pratim. Drži ruku na mojoj koja je bila zakačena za njegov lakat i stisne je. Lagana glazba započne, a mi napravimo male korake. Na pola puta konačno ga pogledam i udahnem. Roman gleda ravno u mene. Ne skida pogled s mene, duboko udahnem.  Drhtave ruke mog oca uzimaju moje. Pogledam ga pokušavajući sakriti suze.

"Molim te, nemoj je povrijediti" Kaže. Roman ispruži ruku i sad je moja stavljena točno u njegovu. Tata me zadnji put poljubi u čelo prije nego što se odmakne. Sve ostalo je zamućeno. Nisam primijetila da mi uzimaju buket, nisam ni primijetila kako se naši zavjeti razmjenjuju. 

"Da li Roman Charles uzimate Ava Rivers za svoju suprugu?" Sve je išlo brzo.

"Uzimam" Roman je gotovo odmah kaže.

"Da li vi Ava Rivers..." Zaustavi se. Prestani.

"Uzimate Romana Charlesa" Prestani.

"Za svog" 

Ne Ne Ne Ne Ne.

"Suprug"

Ne! 

Pogledam u svećenika i oči mi ​​okrenu prema Romanu. Otvorim usta, ali ne mogu razgovarati. Osjetim kako Romanove ruke čvrsto stisnu moje. Još su tople. Uplašena sam. U strahu. Ne mogu. Ne govorim. Pokušam naporno... ali ne mogu.

"Gospođice Ava Rivers?" Svećenik kaže. Ne skidam pogled s Romana. Tada Roman pogleda u mog oca i skrene pogled na mene.

"Ja..." Mogu to učiniti. Moram to učiniti.

"Ja..." Duboko udahnem. 

"Uzimam"

"Prstenovi" Čujem kako svećenik govori. Moja ruka počne je drhtati.  Roman uzme prsten iz kutije i stavi ga na moj drhtavi prst. Nježno me protrlja, ali drhtanje ne prestaje.

"Ava..." Svećenik mi pokaže da uzmem prsten. Uzmem ga drhtavom rukom i čvrsto stisnem da ne padne. Bog zna što bi Roman učinio ako izgubim tako skupu stvar. Skliznem prstenom na njegov prst.

"Proglašavam vas za muža i ženu." Pokušam nešto reći, ali Roman me zgrabi i sruši usne na moje. Začujem pljeskanje ljudi i bljesak svjetla po nama.

"Dobrodošli u vaš novi život gospođo Ava Charles i gospodine Roman Charles" Svećenik nas blagoslovi i siđemo sa stuba. Roman me uvuče u svoj zagrljaj i izađemo kroz vrata. Bojim se. Roman sjedne kraj mene i zatvori vrata limuzine. Automobil krene. Drhtim.

"Dakle... zašto si uzela dugu stanku da pristaneš biti moja ženu?" 

Brza napomena: Da, prezime sam ponovno promijenila u Charles