46 "Zar je moguće da je ponovo...tu?"

592 19 2
                                    

"To je to za danas."
Svi izlaze iz sale, dok ja pakujem svoju knjigu i beleške u torbi. Teona me čeka ispred, svratiću kod nje a onda ću da produžim do lifta koji će me odvesti do dvanaestog sprata.
"Ti si Marina, zar ne?"
Podigla sam pogled prema plavokosom dečku koji me je posmatrao stidljivim osmehom.
Klimnula sam glavom i uzvratila.
"Je l' bi mogla da mi pokažeš svoje beleške? Nisam stigao skoro ništa da zapišem."
"Naravno, izvoli."
Ponovo sam ih izvadila i spustila na stolu, a on je izvadio svoj telefon i slikao ih.
"Usput, ja sam S-"

"A ja sam Eleon. Drago nam je."

Naslonio se na stolu izmedju nas na šta sam ga popreko pogledala.

"Izvini, šta joj ti dodješ?" Namrgodjeno ga je pogledao.

"Da Marina, šta ti ja beše dodjem?"
Zatreptao je par puta kada me je pogledao na šta sam se uhvatila za glavu.

"On mi je brat."
"Nisam."
"Nije. Mislim jeste, ali..."
"Shvatio sam."
Otišao je.

Ponovo sam spakovala beleške u torbi, a onda prošla pored njega i izašla.

"Čekaj me."
Govorio je dok je išao za mnom, ali nisam mogla da pobegnem od njega s obzirom na to da su dva moja koraka kao njegov jedan.

"Marina?" Dozvao me je.
Stala sam, a onda se okrenula prema njemu besno. Odakle njemu prava da to radi? Da se ponaša kao da me poseduje.

"Šta nije u redu s tobom?!"
Ponovo me posmatra bezizražajno. Ne progovara ništa. Čeka da kažem ono što imam.

"Samo je tražio beleške."

"Ne budi tako naivna Marina. Doslovno te je skidao pogledom."

"Pa šta?"
Prevrnuo je očima a onda nastavio za mnom.
"Ne želim da te iko gleda na način na koji te ja gledam." Njegov glas je bio tako provokativan, tako vreo...

Razgoričila sam oči začuvši njegove reči.
On je totalno prolupao.

"Nije kao da je zabranjeno."
Presekao me je sivilom svog pogleda, a onda nastavio za mnom.
Izgleda da me Teona ipak nije sačekala.

"Ne provociraj me."
Preteće je izgovorio kada mi je ponovo prišao bliže.
"Inače šta?"
Popreko me je pogledao, a ja sam prošla pored njega.
"Gde ćeš sad?"
"Kod Teone, a onda ću ti pokazati šta je prava provokacija."

"Opusti se."
Teona me je blago prodrmala, a ja sam se skupila na svom mestu. Ipak nisam trebala da obučem haljinicu koju mi je Naomi poklonila. Ali rekla sam mu da ću mu pokazati kako bi izgledala prava provokacija na tu temu.

Moja ledja su bila gola, haljinica je bila kratka dok su moje duge noge istakle štikle. Bela haljina je dovela moji kremastu kožu do izražaja. "Izgledaš odlično."

Namignula mi je, a onda me povukla u neko ćoše za stolom koje se skoro nije ni video od tame.
Klub su obasjala zelena svetla, a klub u kom smo se nalazile bio je isti onaj klub do kog sam pratila Romana pre neki dan.
On bi mogao da iskoči iz svakog ćoška, svakog časa. A opet, poznavajući njega možda će to biti neko drugi.

"Šta sad?" Upitala sam je kada sam je ugledala kako iz svoje torbice vadi nešto nalik tableticama.
Pružala mi je jednu.

"Uzmi. Opustićeš se. Ne stoji ti kad si uštogljena. Ovo ti dajem samo većeras pošto smo izašle. Moraš da se oslobodiš malo." Da se oslobodim...da lanci koji predstavljaju moj gard padnu. Da rizikujem, da budem ranjiva...

Nemo sam klimnula glavom i prihvatila je.
Ni sama ne znam zašto. Kao da me je sam djavo nagovarao na ovo.

Osećam kako mi srce preskače od uzbudjenja. Približavam tabletu svojim usnama, a onda je polako jezikom prihvatam u svojim ustima. Znam da će se Eleon pojaviti. On se uvek pojavi kao grom iz vedra neba.

Budi moja ruža / #1Where stories live. Discover now