I'm afraid

Part 13

Tišina je već skoro minut, strpljivo čekam da se jedan od njih odvaži da krene ali ništa se ne dešava.
"I? Idalje se pravite ludi?" Živci mi već uveliko rade jer me nervira zašto ćute.
"On je već suvlasnik." Harry govori a ja prestajem disati. Smijeh je jedino što zadobiju od mene, ali tiši smijeh koji izgleda kao da mi je dijagnostifikovana šizofrenija.
"Ti se šališ?" Nevjerica odzvanja a lice mi se skameni. "Reci mi, molim te, da se šališ."
Odmahne glavom i već osjetim mučan  grč koji mi presiječe stomak. Ne opet.
"Ne šali se." Louis se ubaci. Svo vrijeme je gledao u pod ali sad gleda u mene. "Istina je. Simon posjeduje 27% akcija." Raširim oči jer...jebenih 27%?
"Dok smo bili u krizi stvari su se pogoršavale i..." uz uzdah napravi nekakvu facu kao da je to dovoljno.
"Taj dio priče si mislio da nije bitan?" Gledam ga i ne mogu vjerovati da mi to nije ni u šali spomenuo. "Sve si mogao drugo ispričati osim najvažnijeg dijela?"
"Jessica moraš nas razumijeti." Hrapavi glas usmjeri moj pogled na njega. Razumjeti?
"Ne, ne moram ja ništa. Niste mislili da me možda trebate obavijestiti, pa barem kad sam počela raditi ovdje?" Mislim da mi se obrazi crvene od bijesa jer na scenu stupa upravo ljutnja koju kupim u sebi dugo. "Pravite budalu od mene i glumite podjednaku iznenađenost kao i ja kad sam ga ugledala?" Povisujem ton a oni gutaju knedle. Ne mogu vjerovati da su me lagali svo vrijeme. "Bili ste kod njega u Americi zar ne?" Više nisam ni iznenađena ako mi potvrdno odgovore. Harry se nakašlje pa napokon progovori.
"Bili smo u našoj zgradi." Da naravno.
"I on je tu bio, zar ne?" Nekako bojažljivo oba klimnu glavom.
"To je i njegova zgrada uostalom kao i svaka druga koja je izgrađena." Sad se već ironično nasmijem.
"I ona gdje sam ja?" Pogledam u Louisa a on klimne. Ne pada mi na pamet da živim tu više ni minute.
"U toku dana se selim." Kratko obavijestim.
"Jess ne budi luda. To je i naše vlasništvo." Kako se sad slažu ovako? Sve što jedan izgovori drugi potvrdno klimne.
"I njegovo. Ne želim biti u dodiru ni sa čim gdje je on upetljan taman se vratila u Melburn sutra i prosila." Ozbiljno mi kroz glavu prolazi ideja da to i učinim.
"Ne možeš otići. Molim te." Harryev glas je nekako molećiv a ja klimnem potvrdno.
"O da mogu. Itekako." Inat se javi.
"Ne želim da se lj..." Louis krene ali ga prekinem.
"Ne zanimaju me vaše želje od sada pa nadalje." Krenem prema vratima i nađem se između njih dvojice. Stoje po metar sa strana dok zure u mene. "Spremite mi otkaz da potpišem. Danas." Ne stignu se buniti jer zatvorim vrata ostavljajući ih iza.

"Jessica stani." Taman kod vrata moje kancelarije Harryeva ruka me hvata i okreće.
"Šta zaboravio si mi još nešto prešutjeti?" Prekrstim ruke tako izvlačeći se iz njegovog stiska.
"Molim te samo da objasnim." Odmahnem glavom brzo jer ne želim slušati detalje. Nisu mi potrebni. Ali đavo je u detaljima, zar ne?
"O molim ja tebe sad. Ne želim slušati ni jednog od vas." Ljutnja me popustila ali razočaranost dolazi na vrhunac. "Dva skoro najvažnija muškarca u mom životu me obmanjuju dan za danom. Hiljadu stvari ste krili od mene? Radi čega? Da se ne bih uzrujala?" Sa nevjericom govorim i primjećujem da su mu oči suzne. E pa moje nisu.
"Nisam nikada htio namjerno da te povrijedim." Nasmijem se.
"Da ti nikada nisi htio ali stalno to radiš." Lakše malo ha?
"Ja..." spušta pogled dok gura ruke u džepove "Stvarno mi to nije bila namjera, nikada. Uvijek sam htio da te zaštitim ali vidim da djeluje u kontra smijeru." Sad gleda u mene pa otpuhne. "Možda bi bilo bolje da sam manje pokušavao..." zastane.
"Da možda i bi." Drsko uzvratim i trudim se da me ne pogode njegove riječi.
"Samo probaj shvatiti da je sve bilo urađeno sa razlogom." Prevrnem očima dok gledam u stranu.
"Da, svakako. Zaštitimo jadnu Jessicu, hajde da se pravimo ludi kao da se  ništa ne dešava ali bićemo u kontaktu sa osobom zbog koje je izgubila..." naglo zaustavim ironični monolog jer idem u nepoželjnom pravcu. Harry se namršti ali nekako znatiželjno.
"Izgubila?" Sad podigne obrve a ja nervozno skrenem pogled.
"Sve izgubila." Brzo smrsim i već hvatam za bravu na vratima.
"Ne možeš tek tako otići." Njegov glas me zaustavi okrenutu prema ulazu.
"Samo me gledaj." Ne trudim se okrenuti pa mu zatvorim vrata pred nosom.