I'm afraid

Part 11

"Otkud ti?" Jedva hvatam kraj sa krajem da upitam. Imam osjećaj da mi je sav vazduh ispario iz pluća.
"Došao sam te posjetiti." Glas mu je ravan i ne mogu pročitati da li je ljut. Što bi i bio ljut, zar ne?
"Nisi mi ništa javio?" Namršteno izgovaram i jedva se pokrećem par koraka prema njemu. Ne mogu više ova iznenađenja. Ne baš tako prijatna.
"Nisam ni mogao. Ne odgovaraš na poruke. Ne javljaš se." Kratko podigne obrve ali ne skida pogled sa mojeg.
O sranje, šta da radim? Laži, tu si najbolja.
"Pa čuli smo se..." zasmije se a ja zastanem.
"Da Jessica. Čuli smo se prije pet dana na tri minuta jer si bila u žurbi. A prije toga si imala glavobolju kao i dan prije i onaj prije i tako unazad mjesec." Ljut je itekako, sad se jasno da primijetiti po glasu.
"Bila sam zauzeta oko Louisovog vjenčanja i svega toga." Djelomično jeste tačno ovo što kažem.
"Znam. Bila si i sinoć zauzeta?" Progutam knedlu u grlu. Nikad nije bio ovako smiren dok priča a znam da u njemu bukti sve od bijesa.
"Imala sam ružnu noć.. srela sam.." prekida me ponovo taman kad krenem da mu ispričam za Simona.
"Harrya? Prespavala kod njega?" O sranje, sranje, sranje.
"Otkud ti to?" Mucam i vidi da lažem.
"Zvao sam Louisa." Raširim oči u nevjerici. Zašto bi ga zvao dođavola? "Tačnije on je zvao Kris da pita jesi li u stanu jer ste ti i Harry napustili proslavu." Kao da mu sijevne ljutnja preko lica "Pa sam pozvao da pitam šta je bilo." Šta li mu je rekao?  Najebala sam. Znam da jesam.
"Pa otkad si ti ovdje?" Zbunjena sam.
"Od sinoć. Čekam tebe." Ou Jessica zasrala si ga sad pošteno.
"Zašto me Kris nije nazvala pa došla bih." Stojim par koraka od njega i nemam hrabrosti da mu priđem.
"Nisam htio da ti smetam. Vidim da si imala pune ruke posla." Odmjerava majicu na meni a ja sve pliće udišem. Zvanično sam pretrnula od straha ne znam zašto ali se bojim ovakvog Zayna. Znam da mi nikada ne bi naudio ali ima strašne epizode bijesa i ne bih da to iskali sad.
"Nije kao što se čini.." možeš ti to i gluplje.
"Nemoj molim te meni sa tim forama." Pokrije rukom lice kroz smijeh. Ironični smijeh. "Mogla si za ovo vremena smisliti bilo šta drugo. Čak i da ste se jebali bolje zvuči od ovog." Odmahnem glavom brzo.
"Nije bilo nikakvog sexa, šta pričaš ti?" Malo se uvrijedim pa povisim ton. Ja i Harry nismo spavali. Da to će sigurno povjerovati.
"Praviš budalu od mene?" Upitan i bijesan pogled je direktno na mojem.
"Ne. Nismo spavali. Ne znam zašto je to nemoguće?" Kako da mu objasnim da stvarno nisam imala odnose sa Harryom?
"Jessica. Proveli ste cijelu jebenu noć zajedno." Ustane a ja poželim otrčati napolje. Kad bih se mogla pomjeriti. "I pola dana si bila sa njim? Ne misliš da mi je malo nerealno da se niste barem poljubili?" Na dva koraka je od mene ali ne galami. "Jebeno nosiš njegovu majicu." Smireno priča što mi je i drago sa neke strane.
"Nije bilo ništa između nas. Ne znam da li ti trebam crtati?" Malo slažem ali za njegovo dobro. A i svoje.
"Otkad traje to sa njim?" Kupi obrve u crtu a ja od svega primjećujem da mu je kosa baš narasla s'obzirom da je bio ošišan na posve kratku frizuru. Vjerovatno mu se i tetovaža ne vidi.
"Zayn, dozovi se." Ozbiljna sam i pomalo me već ljuti.
"Ne vjerujem ti da nisi imala ništa sa njim." Povisi ton kao i ja.
"Baš me briga da li mi vjeruješ." Nisam ovo htjela reći ali izleti prije nego se saberem. "Sranje. Izvini, nisam tako mislila." Tiše priznam ali ne gleda u mene.
"Znaš šta? Upravu si." Tih je i on sad. Uzima jaknu sa obližnje stolice pa navlači na sebe.
"Gdje ćeš?" Ne zna nikoga ovdje. Nema gdje otići.
"Snaćiću se već." Kreće prema vratima ali ga zaustavim negdje na sredini hodnika i jedva uhvatim za ruku.

"Molim te ne radi gluposti. Trebamo samo razgovarati." Glas mi skoro puca. Uzdahne kratko pa provuče slobodnu ruku kroz kosu.
"Lažeš me mjesecima Jessica. Šta imamo pričati?" Stisnem oči nakratko ali ga ne puštam. "Ko zna kad si počela viđanje sa njim, mene praviš budalom." Zuri u mene širom otvorenih očiju kao da ne vjeruje sam sebi. "Jessica klela si se da niste ni riječ progovorili a vidi." Uhvati prstima za rukav majice na meni. "Čak i njegove stvari nosiš."
"Nisam te htjela povrijediti samo sam..." gubim dah pa izdahnem nemoćno.
"A misliš da me sad nisi povrijedila?" Znam da jesam. I toliko se loše osjećam da ne znam kako ga mogu gledati u oči.
"Znam da jesam. Znam da imaš osjećaje prema meni ali ja..." ne mogu nastaviti. Ne znam zašto mu ne mogu reći da ga ne volim i da nikad neću.
"Ali ti voliš Harrya? Očigledno je." O Bože ne. Ili možda da?
"Dobro možeš li prestati više njega spominjati?" Izbjegnem odgovor vješto, ne mogu mu ni na to odgovoriti jer...ne znam.
"Kako ne vidiš? Sve ovo i jeste zbog njega." Ovo nikud ne vodi jer se uporno vraća na Harrya. On i jeste glavni problem.
"Nisam imala ništa si njim, samo sam otišla da se smirim, nisam nikoga htjela vidjeti." I malo smo se ljubili. Ništa strašno. Podsvijest se dere ali ja ne izgovaram.
"Jel' ti ne dosadi lagati uporno. Kad god sam te pitao za njega govorila si da to ni..." prekinem ga.
"Zayn srela sam Simona." Kao iz topa mu saopštim a on se namršti. Jedini smijer u kojem trenutno mogu okrenuti situaciju je da mu ispričam šta se desilo. Zastane nekoliko sekundi a meni se čini kao vječnost.
"Čekaj... Onog Simona?" Podigne obrve dok izgovara a ja klimnem potvrdno. Zayn je upoznat sa mojim dijelom priče i zna ko je Simon. "Isuse Jess." Ne snađem se a već sam u njegovom zagrljaju. Znam da se brine za mene i da ga je ovo uzrujalo. Ponaša se kao Harry.
"Kako njega? Gdje? Ne razumijem." Znam da mu je sve izmiješano.