I'm afraid

Part 10

Tišina popunjava salu i svi gledaju i plavušana koji sa čašom u ruci nazdravlja. Sestri? Briana je sestra od Simona?

Gledam ga kako govori ali ne čujem šta priča jer mi u glavi titra hiljadu nemogućih spojeva. Kako..?
Disanje mi je plitko i isprekidano a Harryeva ruka i dalje me čvrsto drži.

"Otkud on ovdje?" Liamov glas mi je blizu ali sam zaleđena i pogled mi je zaključan na Simonu koji i dalje priča.
Zna li Louis uopšte ko mu je supruga? O naravno da zna zato me i jeste onako pogledao. On? Od svih ljudi Louis mi zabije nož u leđa. Trenutno su mi sve lađe potonule i mislim da sam i sama na dnu. U grudima me nešto pritiska kao da sam pod vodom ko zna koliko stotina metara.
Nemam nikakav izraz na licu i mislim da to Harrya najviše i brine. Proba me okrenuti prema sebi ali ako me pusti srušiću se. Hvatam ga grubo za rukave sakoa koje gužvam pod prstima i gutam teško.

"Vodi me odavde." Isprekidano govorim u istom momentu kada kreće  aplauz. Vjerovatno je završio govor jer svi se polako razilaze.
"Moraš upoznati moju spasiteljku. Zamisli šta bi bilo da mi nije napravila  vjenčanicu. O Božee zapravo ne želim zamišljati." Mogu čuti kako je glas sve bliži nama i počinjem napetije disati. Nemoj molim te.

Harry se okreće i u tom momentu Simonov i moj pogled se susreću. Izgleda kao da je čak malo i iznenađen. Jednom rukom i dalje držim Harryev rukav stisnutim dok drugi dlan nervozno trljam od haljinu.
"Jessica ovo je moj brat Simon." Zastaje mi disanje i trudim se da se ne primijeti na meni koliko sam uzrujana. Mada mislim da sam već sad blijeda.
"Simon ovo je Jessica. Cura koja je spasila današnji dan." Vesela je i ni ne shvata kakav je monstrum njen brat. Ne bih ga nikada nikome poželjela a postali smo bukvalno porodica?

Pruža mi ruku uljudno u koju prvo gledam sekudu dvije pa jedva uzvratim. Ne želim praviti sranje na svadbi ali pucam po  šavovima.
"Drago mi je." Smiješak se izvije na njegovim usnama. "Mada mi smo se već sreli negdje? Zar ne?" Pravi se kao da se prisjeća. Pušta mi ruku koju brže bolje obrišem od haljinu. Ne želim imati dodira sa njim. Gad odvratni.
"Sumnjam da bih tu facu zaboravila." Kroz zube i drsko odgovorim što mu i ne sjedne baš ali se samo nakašlje.
Briana krene da upita vjerovatno otkud se poznajemo ali on je prekine.
"Bila si na jednoj od mojih žurki da, da, sad se sjećam." Podigne obrve pa me skoro neprimjetno odmjeri. Možda drugi nisu primijetili ali ja jesam. Ima tolilo srama da me čak i provocira?

Pozdravi Harrya sasvim nonšalantno a ovaj mu čak i smiješak uputi. Jeste da je nervozni i napeti smiješak ali... smiješak Harry? Pogledam namršteno u njega. Koji mu je đavo.

Louis u tom momentu dolazi i prvo gleda u mene pa u Simona koji izmijeni par riječi sa Liamom.
"Želim vam sve najbolje." Gleda u Brianu i Louisa koji se jedva trudi osmijehnuti ali svo svrijeme gleda u mene. Nisam ljuta na njega više sam bijesna i otišla bih trčeći da ih ne gledam.

Simon prilazi Briani i grli je. Ljubi je u  čelo, kada ih ovako gledam da ne znam ko je Simon pomislila bih da je najosjetljivija osoba na svijetu. Ali znam da nije.
Oči kao da su mu suzne dok gleda u nju i ponovo je grli. Vjerovatno mu jako znači.
"Nećemo plakati. Ajde." Obriše joj suzu koja je upravo kliznula niz obraz. Oh kako je pažljiv. Fuj.
U trenutku kada zagrli Louisa u meni srce potone, da je ostalo išta od njega u komadu sad bi se ponovo rasprsnulo.

Ne mogu podnijeti ovo pa se okrećem stisnitih očiju prema Harryu.
"Ostanem li ovdje još minutu izbošću ga viljuškom Harry." Kroz zube govorim a on hvata moju ruku u svoju. Klimne glavom pa se nakašlje, vjerovatno smišlja kako da pobjegnemo odavde. Iskreno se nadam da će što prije smisliti jer imam nagon da povratim.

"Žao mi je što vas moramo napustiti." Uljudno se nasmije a Briana se rastuži.
"Pa kuda ćete, tek sad se zabavljamo." Da možda ti koja pojma nemaš ko ti je brat. Muka u želudcu mi se vrati svaki put kad me Simon pogleda.
"Stvarno nam je žao. Nije mi baš najbolje pa sam zamolio Jess da me odveze kući." Poprilično je uvjerljiv jer usput pravi nekako bolnu facu.
"Pa odvešću te ja." Odjednom Liam se ubaci i mislim da bi ga Harry ubio pogledom da može.
"Hvala ti. Ne treba, dogovorio sam već sa Jess." Naglašava ovo 'ne treba' kako bi mu dao do znanja da šuti što ovaj i učini.
"Morala bih i Kris naći pa..." slegnem ramenima i ovo je djelomično tačno. "Svakako ćemo nadoknaditi ovo." Ne znam otkud mi snage ali nasmijem se jedva kad izgovorim. Briana nekako prihvati ove isprike i uzdahne. Privuče me u zagrljaj. Pozdravimo se a onda mi Louis priđe.
"Moramo razgovarati Jess." Tiho kaže na moje uho dok se grlimo u znak pozdrava.
"Nemamo o čemu." Odsječno kažem i okrenem prema izlazu.
Ne želim gledati nikoga od njih troje.