I'm afraid

Part 2

* izvinjavam se za greške u kucanju preko telefona radim pa je malo teže*

"Oh." Gotovo sam sigurna da me nije čuo. Buljimo jedno u drugo, ja više izbezumljeno nego on jer zaista...kako smo dođavola došli dovdje?
"Molim te ne želim da te izgubim." Pomalo povrijeđeno zvuči. Glas mu čak i podrhtava dok me stišće u zagrljaj. Okej malo je situacija u najmanju ruku čudna. Klečimo na krevetu i grlimo se? Zaista Jessica toliko si sjebana. Čvrsto stišćem oči dok ruke labavo vise na Zaynovim leđima, suprotno od mene on me stisnuo kao da se boji da ću pobjeći. Što ustvari i bih, najradije. Ako prije toga plahta se pobjegne sa mog nagog tijela.

"Zašto šutiš?" Odmiče se od mene hvatajući me za ramena čvrsto. Pokušavam da ne gledam u njega pa nervozno skrećem glavu u stranu i počešem se po potiljku. Nešto čvršće stišćem slobodnom rukom čaršaf te osjetim njegovu ruku na svojoj bradi.
"Pogledaj me." U trenutku vraćam pogled na njega uz uzdah.
"Zayn, ovo stvarno..." stišćem oči ne znajući kako dalje... "moraš priznati da je malo neočekivano?" Kažem više kao pitanje. Ako bih morala reći ovo spada u top dvije najčudnije situacije koje su mi se dogodile ikada. Kako sam se dovela dovdje? To pitanje i dalje kruži mojim mislima.
"Jebeno me nisi to pitala? Reci mi da se šališ?" Nešto glasnije izgovara tako privlači moje misli koje su se vraćale u dan kad smo se upoznali.
"P-pa ne znam Zayn, ja...ne znam šta da ti odgovorim na ovo." Iskrenost popunjava vazduh oko nas koji kao da se može nožom sjeći.
"Nisam tražio da mi odgovoriš odmah, ja.. shvatiti ću ako ne možeš pričati." Neko olakšanje proteže se kroz moje nago tijelo što me ujedno i naježi. Klimam glavom par puta i dalje gledajući u niega čije oči postaju još tamnije nego inače.

"Poljubi me." Kažem te naglo spajam usne sa njegovim. Ne znam koji mi je đavo ali ako ga ne poljubim imam osjećaj da ću pregorjeti od želje. Nikada ga nisam vidjela ovakvog...ranjivog? Stavljam mu ruke oko vrata pa ga prevaljujem nazad na krevet i sjedam na njegovo međunožje.
Maleni osmjeh ote mu se sa usana kad mi ruka dođe do njehovog međunožja. Tvrd je idalje i čeka me, znam. Ne prekidam poljubac dok sve to radim što ga uzbuđuje još više.

"Čekaj.." zadihano odvaja usne od mojih. "Stani, ne želim ovo sad." Mrštim se. Ne želi?
"Ne želiš me?" Dobro skoro pa zvučim kao uvrijeđena kurva.
"Ne, ne, ne nisam rekao da tebe ne želim. Samo ne mogu se trenutno na seks fokusirati." Podiže se zajedno samnom u krilu. "Volio bih da prespavamo ovo." Govori dok se ja sklanjam iz njegovog krila i sjedam na rub kreveta. Malo sa uvrijeđena. Iako znam da mi je upravo prije pet minuta rekao da me voli a ja sam odgovorila sa takvim klišeom da me je stid sad. Ima pravo možda stvarno ne bismo trebali sad misliti na sex, ali neopisiva privlačnost visi u vazduhu između nas. Strast, nagon, želja kao da mi stoje na ramenu i vuku me nazad prema njemu ali ipak inat stoji kod vrata i otvara ih.

Ustajem obmotana plahtom te spretno oblačim maslinaste hlače i usput se obuvam. Navlačim korzet još brže čini mi se. Želim samo da pobjegnem u svoj stan i da se pravim kao da se ovo nije desilo.

"Čućemo se sutra." Lažem i ni ne gledajući u Zayna zatvaram vrata od sobe iza sebe. Brzim korakom silazim niz stepenište i miješam se sa masom ljudi koji i dalje igraju i piju. Muzika trešti i masa je zaista poludjela. Sjedam za šank gdje sam ostavila Kris ali nje nema. Kucam joj poruku i šaljem te nakon dva minuta odgovor stiže "Ne čekaj me. Doćiću kasnije." Prevrćem očima i nazivam taksi.

Sunce me pronađe direktno kroz razmak zavjesa i bezobrazno me miluje po licu.
"Nemoj i ti.." mrzovoljno kažem i prevrnem se na drugu stranu. Naravno da nema spavanja više, ispuštam krik u jastuk i okrenem se na leđa.

Dan prolazi poprilično dosadno jer ne izlazim iz kreveta a ujedno ni iz svojih misli koje su postale jako zaokupljene Zaynom. Zašto je morao reći da me voli? Zna da nisam jedna od mnogih koje bi zatreptale i pale mu u zagrljaj od radosti. Ne znači mi ništa to. Ovako je unio tenziju u naš odnos koji je bio savršen prije svega ovoga i sad ne znam kako da se ponašam. Volim li ja njega? Defitivno bih rekla ne, bilo kome drugome osim njemu u lice, osjećam jaku privlačnost da i drag mi je zaista ali... ja jednostavno ne znam voljeti. Zaboravila sam kakav je osjećaj kad ti neko kaže da te voli a da to misli stvarno. Zadnji put sam to čula od svog tate kada je umirao. "Jessy čuvaj se.. Volim te." I sad mi odzvanja u glavi iako je bilo prije skoro petnaest godina. Zaista bol za gubitkom bližnjih teško prolazi i svaki dan je teži od prethodnog. Ko god kaže drugačije laže vas.