I'm afraid

Part 13

"Umrla sam od straha Jess." Briana sjedi na rubu mog kreveta u spavaćoj i zabrinuto gleda.
"Dobro sam. Mislim da mi nije sjela hrana baš najbolje." Pravim bolnu facu jer me želudac užasno boli. Ne od hrane. Dobiću čir. I nije smiješno.
"Pozvala sam Louisa da dođe jako sam se uplašila." Znam da je i dalje zabrinuta pa ako ponovo povratim strpaće me u bolnicu. Zvala je Louisa?
"Zašto dovraga?" Brecnem se na nju a ona me blago iznenađeno gleda.
"Jess skoro si se srušila u toaletu kad sam došla." Gutam knedlu pa nervozno skrenem pogled na vrata a Louis se pojavi.

Oči mu lete preko mene koja ležim kao na smrtnoj postelji. Gospode Bože.

"Šta se dešava?" Uznemiren je a ja ga gledam sa nevjericom. Da li da ga uopšte i gledam? Vratim pogled na Brianu dok on prilazi mom krevetu i ljubi me u čelo.
"Sad je i dobro kako je bila." Mazi mi prstima unutrašnjost zgloba.
"Da idemo u hitnu? Kako se osjećaš?" Čučne pored mene i pomazi mi rukom obraz. Zabrinut je.
"Ne." Odsječno kažem i jedva se natjeram da usmjerim pogled na njega. "Nema potrebe, dobro sam." Ne mogu vjerovati da mi je opet prešutio. I on i Harry. Ima sreće što je Briana ovdje jer ne znam kako bih odreagovala.
"Sigurno?" Namršti se blago dok me gleda, vjerovatno je primijetio da mi izraz lica nije druželjubiv. "Izgledaš mi nekako napeto."
"Samo sam umorna i..." uzdahnem  pogledam u Brianu pa opet u njega "...nadam se da se ne ljutite ali htjela bih spavati." Najljubaznije oblikujem rečenicu jer ne bi bilo lijepo da im kažem da mi se gube sa očiju. Ne želim nikoga gledati trenutno.
"O draga, naravno." Umilnim glasom Briana izgovara pa me kratko grli. "Čućemo se kad budeš bolje." Ustane i zajedno sa Louisom krene prema vratima.
"Ako ne budeš spremna za posao ujutro javi." Louis kaže, napokon izađu. O sranje pa to je sutra?

"Jutro Jess." Veseli Liamov glas me pozdravlja kad zakoračim u kancelariju.
Pozdravim ga pa sjednem.
"Jesi dobro?" Pomalo je zabrinut dok me gleda sa suprotne strane porostorije. Namrštim se. "Mislim nakon onog sa svadbe?" Oh.
"Pa relativno dobro." Otvorim laptop pa se žurno ulogujem. "Realno sam očekivala da ga sretnem. Ne baš na svadbi sopstvenog brata ali..." podignem obrve u smislu "šta je tu je".
"Nisam znao da su brat i sestra." Izraz lica mu je iznenađen.
"A izgleda da niko nije." A ja ne znam ni da nam je Simon gotovo suvlasnik.

"Nego Liam..." Zainteresovano ga pozovem a on upitno pogleda. "Ko je odgovoran za prelazak na Američko tržište?" Naslonim se u stolici dok on pomalo nesigurno luta pogledom okolo.
"Koliko sam ja upućen, a nisam baš toliko, iskren da budem... Harry i Louis su to zajedno dogovarali sa nekim, ja nisam imao pristupa tom dijelu." Oh znači tako. Klimnem glavom uz kratki osmijeh.

Nastavimo raditi jer ima dosta toga za preći. Iako mi je glava u papirima crv sumnje me izjeda. Kod koga su odsjedali kad su išli u Ameriku? Nije valjda kod Simona? Na samu pomisao stisnem oči. Ne mogu vjerovati da su nonšalantno pred mojim očima išli njenu na po nekoliko sedmica i vraćali se praveći se kao da se ništa nije događalo. Ni ne shvatim da od bijesa koji ključa u meni slomim hemijsku.
"Jessica?" Liamov glas me trzne pa se iznenadim i sama.

Već za dvije sekunde sam na vratima i izlazim u hodnik. Gledam u vrata od Louisove kancelarije pa od Harryeve.
"U salu za sastanke. Odmah." Odlučim prvo na Louisa satresti ljutnju. Ni ne stigne me pogledati kako treba već sam mu zatvorila vrata. Za sekund sam na Harryevim vratima kojeg jednako obavijestim. Taman krene izgovoriti 'šta..' pa takođe zatvorim vrata.

Sala za sastanke je na suprot njihovih kancelarija, ostavim vrata otovorena da bi me mogli vidjeti. Hodam gore dole po prostoriji i bacim pogled na hodnik.
Izlazi Harry a zatim i Louis pa se na čas zgledaju namršteno. Nešto mrmljaju jedan drugome a ja podviknem 'ovamo' kako bih ubrzala ovo.
Izjeda me bijes i mislim da ću puknuti.

"Šta se desilo?" Louis govori dok gleda čas u Harrya čas u mene.
"Zatvori vrata." Obavijestim dok zastajem iza stolice i oslanjam se rukama na naslon.
Uradi kako kažem i idalje su zbunjeni oba. Stoje sa druge strane stola a ja udahnem duboko.
"Kad ste me mislili obavijestiti?" Smireno govorim. Ne znam do kad ću moći.
"Šta?" Kovrdžavi izgovara pa gleda u Louisa.
"Znači nastavljate lagati. U tandemu." Znam da ih zbunjujem jer su im face namrštene.
"Da li je potrebno da ja od Briane saznajem da Simon gotovo postaje suvlasnik ovdje?" Upravo su preblijedili. Oba. Stisnem prstima naslonjač kožne stolice i jebiga neko mora pretrpjeti bijes.