I'm afraid

Part 3

Hladan vazduh miluje moje lice i koža mi se ježi naglo. Otvaram oči primjećujući mušku siluetu kako nonšalantno šeta po mom’ stanu. Prilazi balkonskim vratima i zatvara ih. Odjednom se razbuđujem i trljam oči. Zaspala sam na krevetu u dnevnoj.

“Loui?” pospano izgovorim i uspravim se u sjedeći položaj.
"Ej nisam želio da te probudim." Okreće se i sjeda do mene.
"Otkud ti ovdje?" Možda jer je njegova zgrada?
"Bilo je otkljucano, pa sam došao provjeriti gdje si. Nisi nam se pridružila na večeri." Prespavala sam večeru? Pa koliko sam spavala?
"Koliko je sati uopšte? Pogubila sam se u vremenu?" Priznam i posegnem za telefonom. "Ou sranje pa već je pola 12?" Sedam sati sam spavala?
"Nema veze umorna si od puta. Razumijem te sasvim."Kao i uvijek nalazi opravdanje za mene i moje postupke. Prevrćem očima jer njegov bratski štit polako kreće da se otvara.
"Ajde nastavi u sobi nemoj tu neudobno je." Govori i kratko me pomazi po kosi.
"Nema sile da mogu zaspati opet. Pa cijeli dan sam prespavala. A i nisam se stigla ispričati sa tobom." Kratko se osjehnem i izmamim mali smješak kod njega.
"I kaži mi kako se osjećaš sad. Jel' se šta promijenilo otkako nisi bila tu." Pita i podmotava jednu nogu pod sebe namještajući se da me bolje vidi.
"Pa sve je manje više isto. Barem ovo malo što sam do sada vidjela." Uzdišem i skrećem pogled na stranu. Zapravo i ništa lijepo me ne veže za kvaj grad.

Hvata me za dlanove i drži ih u svojim. Prstima prelazi preko moje prve i jedine tetovaže koju imam na sebi. Klizi jagodicama preko unutrašnjeg dijela mog zgloba na kojem se nalazi znak 'jing' (jedna polovica ovog znaka ☯️).
Ne sviđa mi se čemu vodi ova situacija.
"O čemu sad razmjšljaš, vjerujem o svemu ružnom što te veže ovdje..." okrećem se naglo prema njemu što ga na trenutak zaustavi. Nemoj, samo nemoj izgovoriti to ime moj pogled ga moli ali on nastavlja "...o Harryu?" Na pomen njegovog imena gutam knedlu i nervozno uzdahnem. Stišćem oči čvrsto jer prvi put nakon šest godina u mom prisustvu je izgovoreno njegovo ime. Čak i kad bi se dotakli teme vezane za njega niko nikada nije izgovarao ime naglas, uglavnom bi se mijenjala tema.
"Louis stvarno nema potrebe za tim." Jedva prevaljujem preko usana. Ne želim se prisjećati starih vremena, ne želim da mi se uvalči u misli, ne želim da imam bilo kakav dodir sa nečim što će me podsjetiti na njega.

Louisovi prsti i dalje klize gore dole po tetovaži koja mi skoro vrišti sve o njemu. Skrivala sam je uvijek satom i skoro sam ga nosila i na spavanje. Ali ne mogu reći da se nisam znala uhvatiti kako bezizražajno zurim u nju misleći šta bi bilo da je sve postavljeno malo drugačije.

"On i ja i dalje surađujemo." Louisove riječi me trzaju pa naglo povlačim ruke sebi. Šta sam upravo čula?
"Molim? J-jesi ti normalan?" Riječi same bježe sa mojih usana. Ljuta sam itekako. Kako može ponovo sa njim progovoriti riječ a kamo li surađivati.
"Vidi Jess.. dosta stvari se izdešavalo otkako si otišla. Znaš da je on imao dio akcija i znaš da smo zajedno otvorili kompaniju. On se ubrzo odrekao skoro 90% od svog dijela, zadržao je nekih 5% otprilike a ostatak je na mene prebacio."klimam glavom jer znam za taj dio. Bila sam tu kada su potpisivali ugovor. "U vrijeme kada si ti otišla i on je ispario. Vratio se tek prije nekoliko mjeseci." Prekidam ga
"I dalje ne kontam zašto.." hodam gore dole i ne znam kako da dovršim rečenicu.
"Saslušaj me." Grize usnu i nastavlja. "Bio sam na rubu bankrota..."jedva priznaje. "...akcije su pale zaista vrlo nisko na berzi i nismo išli  u dobrom pravcu mislio sam da je jedini put bankrot. Tada je Harry uletio sa parama i kupio 43%akcija. Tehnički rečeno vratio je samo svoj prvobitni dio." Iznenađeno dižem obrve."...da i ja sam bio tako iznenađen." dodaje kroz nervozan osmijeh.
"Ali kako je mogao kupiti ako nije bio tu. Ne razumijem ništa." Izdišem totalno zbunjena i naslanjam se na omanji šank u kuhinji. Bankrot? Akcije? Pare? Ovo je zona sumraka.
"O tu tek slijedi iznenađenje. Liam." Mrko ga pogledam kad izgovori Liamovo ime. Stvarno? Glavni školski vođa svih bandi i glavni spletkaroš u svemu? On i markenting?
"Nađi mi molim te poveznicu između Liama i marketinga. Pa taj je bio glavni cirkusant u srednjoj." Louis klima glavom na moju izjavu.
"Da, ali taj cirkusant kakvog ga svi znamo je završavao i polagao sve u roku sa popriličnom dobrim ocjenama. Upisao je čak i fakultet. Tako ga je Harry unajmio da ga zastupa u firmi. On ko zna gdje je bio." Sve više i više iznenađenja me dočekuje. Liam je završio faks? I usput postao Harryev zastupnik.
"Zašto mi nikada nisi rekao ništa od ovog?" Pomalo mi je žao što je sam kroz ovo prolazio.
Prilazi mi i sjeda na barsku stolicu do mene.
"Harry me zamolio. Jeste preko Liama ali..." spušta glavu, osjećam da mu je teško jer znam koliko se družio sa Harryom "zamolio me da ne govorim ništa tebi jer bi to pogoršalo i onako lošu situaciju među vama. A i nije želio da se ljutiš na mene jer zna šta bi bilo kad bi saznala." Ma da li je moguće? Ciknem od ljutnje.
"O stvarno? Kako se usuđuje uopšte da..."odmahnem rukom "Odakle mu ponos da se uopšte obrati bilo kome od nas? Da me spomene?" Zagalamim i baš me briga čuje li me iko. Stvarno Harry toliki si seronja?
"On me je iščupao iz dugova i vratio firmu na noge, zajedno sa Liamom. Ja..." zaključava pogled na meni "...koliko god želio i imao pravo biti bijesan, sa druge strane sam mu zahvalan što nas je spasio, jer ništa od ovoga ne bi imali sada."osvrće se oko sebe.
"Pa kad se to sve desilo?" Zbunjena sam.
"Onda kada sam bio kod tebe u posjeti. Po povratku ovamo sve je došlo na svoje mjesto." Da zaista sjećam se zabrinutog izraza lica svog, uvijek veselog, brata. Nije mi želio reci šta je u pitanju samo je ponavljao da se ne brinem.
"A.." gutam knnedlu i kao da se zalijećem da pitam "...gdje je on sad?" Osjećam da mi srce počinje ubrzanije lupati. Da li stvarno treba da čujem da je on tu.
"Tu je negdje."kaže zbunjen pomalo mojim pitanjem "U nekoj od zgrada pretpostavljam. Nemamo baš komunikaciju. Čisto poslovno je." Osjetim da mu je krivo znam mu po glasu. On i Harry su bili baš drugovi i zaista su svašta prošli "...zašto?" Dodaje nesigurno.
"Ne znam, sad kad sam se ponovo vratila... " uzdahnem" znam da mi je u blizini uvijek." Nekako bojažljivo kažem.
"Ako želiš ja mogu da.." prekidam ga
"Ne stvarno, nema potrebe. Svakako ćemo se jednom sresti to je neizbježno." Nastaje tišina nekoliko trenutaka dok u meni opet ne proradi nekakav crv. "I šta sad ste kao drugovi opet? Posle svega?" Skupljam obrve u crtu.
"Ne, ne, ne daleko od toga. Miljama smo daleko da budemo kao prije... svega." Osjetim da guta knedlu dok priča. "I koliko god sam želio da mu nalupam facu posle svega što ti je uradio pokušao sam da ne miješam posao i privatno." Ljut je veoma. I to se da primijetiti po stezanju šaka koje nemirno skaču u krilu. Znam da bi ga Louis odrobijao ali imao je sreću što sam ga preklinjala da ne uradi ništa i zaklela ga našim ocem.
"Izvini. Ja...nemam pravo da se petljam u tvoje odluke.  Znam da ti nije bilo lako i žao mi je što nisam bila tu za tebe bar kao podrška." smirujem tenziju i uzdahnem. "Nego, reci mi kako su drugi šta se dešava?" Kratko se nasmijem na silu čisto da Louis zapazi.