I'm afraid

Part 11

"Ti si znala da planiraju ostati?" Raširenih očiju gledam u plavušu koja izbjegava moj pogled. "Kris?!" Uzviknem bacajući jastuk na nju.
"Ja sam i nagovorila Zeeda." Stisnem oči nakratko. To je taj lanac. Ona nagovori Zeeda, Zeed nagovori Zayna kojem je svakako malo falilo.
"Super." Uzdahnem. "Usput si mogla javiti kakav uragan me čeka u dnevnoj sobi." Mislim na Zaynov iznenadni dolazak.
"Probala sam ali si mi poklopila slušalicu." Naravno. Pametna Jessica.
"I? Kako je protekao razgovor između vas?" Znatiželjna je ali nemam šta zanimljivo reći. Moj život je tragikomedija.
"Sjebano. Poprilično." Namršti se. "Došla sam sa Harryevom majicom na sebi." Pokrije oči rukama a ja klimam glavom potvrdno nekoliko puta. "Dap. Mada i nije toliko pokazao bijes." Podignem obrve nakratko.
"Što znači da su on i Zeed otišli da se oleše." Dovršava moju rečenicu nekako smoreno. Iskreno se nadam da neće ali poznavajući njega... da. Nakašljem se pa probam da otjeram iz misli pijanog Zayna, što dalje.

"Ostaćemo ipak samo prijatelji bez ikakvih daljih...dubljih..." pokušam objasniti ali odustanem pa odmahnem rukom. Ne ide mi danas ovo prelaženje sa tema na temu.
"Shvataš da ne možete više biti najbolji drugovi, zar ne?" Nekako me čudno gleda kao da sam luda.
"Zašto ne bi mogli?" Iako dijelom znam, ne želim priznati sebi.
"Jessica drugovi se ne krešu tu i tamo, to sam ti već rekla jednom." Klimnem nekako otužno prisjećajući se našeg razgovora u Melburnu o ovome. "A posle sexa nema drugarstva." Znala sam i sama to ali kao da mi je neko morao reći naglas. Spustim pogled i zagrizem usnu. Tako mi i treba.
Ne miješajte prijateljstvo i sex. Moja topla preporuka.

Nekoliko minuta traje moje pokušavanje da prihvatim činjenicu da sam izgubila Zayna kao najboljeg druga definitivno.
"Jesi se čula sa Louisom?" Upita nesigurno.
"Ne znam šta da mu kažem Kris." Zvao je juče ali nisam se htjela javiti. Idalje sam ljuta i ne mogu vjerovati šta mi je prešutio.
"Moraš ga barem saslušati. Vjerujem da ima razlog za sve." I ja želim da vjerujem da ima.
"Iskreno se nadam." Pomazi me po ruci.

Telefon zvoni negdje u daljini i otkako je Kris maloprije otišla ja sam u potrazi.
"Našla sam te." Razderem se kao budala bacajući se preko kreveta.
"Jessica, Johannah je."
"Oh." Iznenađeno izustim. 'Otkud ti moj broj' poželim pitati ali se ujedem za jezik.
"Znam da si iznenađena. Loui mi je dao broj." Čita mi misli? Nervozno sjednem na rub kreveta.
"Shvaćam." Klimnem glavom kao da može da me vidi.
"Jesi se čula sa Louisom?" Zašto ste dosadni sa tim?
"Ne. Mislim da neću još neko vrijeme." Iskreno ne znam kako će proteći taj razgovor pa izbjegavam.
"Mislim da biste trebali razgovarati. Vi ste sve jedno drugom." Jesmo ali ne zabijaš nož u leđa ljudima koje voliš. Kao ti Zaynu?
"Znam Jo." Tiho izustim.
"Molim te." Ona moli? "Ajde da se nađemo sutra, trebam razgovarati sa tobom." Već vidim kako navaljuje da se javim Louisu.
"Vidi, ako će nam tema biti sam Loui..." izgovara nekoliko puta 'ne' pa zastanem.
"Ne želim se petljati u vaš odnos, oduvijek je bio poseban." Nekako sjetno govori pa se zagledam u telefon par puta. Jel' ovo ona Johannah koja nikada nije imala vremena ni za koga i uvijek je grabila ogromnim koracima naprijed pa taman i po cijenu da povrijedi nekoga? Nikada je nije toliko zanimao odnos između mene i Louisa. "Ima nekih drugih stvari koje želim podijeliti sa tobom. Ali ne preko telefona." Ozbiljna je više nego inače, ako je to moguće.
"Dobro. Samo mi pošalji kad i gdje." U meni igra neki čudan osjećaj jer ne mogu ni naslutiti šta bi drugo moglo biti razlog našeg viđanja osim Louisa.

Kucanje na vratima postaje već histerično iako vičem da je otvoreno niko ne ulazi.

"Jessica!" Divno.
Pritrčim vratima i otvorim pa dočekam rukama pijanog Zayna.
"Zašto ne ulaziš, otvoreno je?" Uvlačim ga za ruke unutra i zaključam.
"Nije htjelo." Jedva govori. Iz njega toliko zaudara alkohol da očekujem svaki čas da povrati u hodniku.
"Guraš a ne vučeš." Tiše objasnim sebi u bradu jer je očigledno vukao vrata sebi.
"Jesi se ti to tukao?" Iznenađeno gledam u njegove pomalo krvave šake. Hvatam ga za vilicu i primijetim skorenu krv u kutu usana.
"Trebao sam ubiti gada!" Galami a ja stisnem oči na kratko. Samo mi fali da kakvu bandu navuče sebi na vrat. Ovako pijan mogu misliti samo šta je radio.
"Pijan si kao guzica a nije još ni deset sati naveče." Taman ga hvatam ispod ramena da ga povedem prema kupatilu ali zvono...naravno.
Prislonim ga uz zid i naredim da se ne mrda a on samo digne ruke kao da se brani. O živote možeš li gore?