I'm afraid

Part 10

Ležimo na istom jastuku. On je okrenut prema meni sa rukama sklopljenim ispod glave.

"Harry buljiš u mene već pet minuta." Kroz smijeh govorim i iako ne gledam u njega vidim da bulji.
"Volim te gledati." Ozbiljan je. Obrazi mi se se zacrvene ali sreća pa je svjetlo jako prigušeno, vjerovatno i ne vidi.
"Spavaj." Tiho kažem igrajući se sa rubom pokrivača.
"Drago mi je što te imam ovdje. Pored sebe." Kratko me poljubi u obraz. Osmijehnem se dok mi u grudima čudan osjećaj tinja. Dugo se nisam ovako osjećala. Kao da sam u tvrđavi, zaštićena od svih koji žele da me povrijede. Iako možda ne bih trebala osjećam se zaštićeno pored ovog čupavog stvora koji mi pokušava otopiti osjećaje.

Osvrnem se nakratko pogledom na kovrdžavog momka koji rekla bih spava. Disanje mu je uravnoteženo i oči sklopljene pa mu nježno rukom pokupim par pramenova kose koji mu padaju po licu.

Okrenem se prema njemu uz tihi uzdah. Drago mi je što nisam sama posle ovog svega što mi se desilo zadnjih par sati. Priljubim se uz njega i po običaju zagnjurim glavu u njegov vrat.
Mahinalno u snu prebacuje ruku preko mojih leđa tako me zarobljava uz sebe. Udahnem duboko njegov miris i konačno zaklopim oči. Ne znam da li mi se učinilo ili sam upravo osjetila da se nasmijao ali nemam kad razmišljati o tome jer tonem u san.

"Kako ću u tvojoj majici..?" Ne uspijem završiti rečenicu jer me Harry hrani sa drugim kroasanom i faca mu je blago namrštena.
"Jedi. Manje razmišljaj o glupostima." Pa i upravu je. Kao da će neko zagledati u mene,  dobro možda Kris. Ali i ta opcija pada u vodu jer je ona sad sa Zeedom u oblacima negdje. Gdje je ta djevojka nestala juče?
Od same pomisli na jučerašnja zbivanja grč se javlja u želudcu i gubim apetit.

"Trebaš popričati sa Louisom." Tiho mi govori dok sklanjamo sa stola ostatke od doručka. Imam desetine propuštenih poziva od Louisa ali ne želim trenutno pričati sa njim. Previše sam ljuta.
"O itekako ćemo pričati." Podignem obrve. "Ali mislim da je bolje da se malo stišaju strasti."
"Seksi si kad si ljuta." Pokušava da me nasmije ali ga presiječem pogledom. Iskreno nije mi do smijeha.

Telefon mi se oglašava po ko zna koji put od jutros, umjesto dosadašnjeg Louisovog imena ugledam Kris.

"Pa ženo gdje si ti?" Nekako zabrinuto zvuči.
"To bih ja tebe trebala pitati?" Ljuta sam i na nju i na Louisa i na sve oko sebe, mislim da ovo nije moj dan nikako.
"Pa zovem te od jutros nekoliko puta. Jesi još sa Harryom?" Nekako tiše izgovori drugu rečenicu i potpuno me razbjesni jer se pravi kao da sam ja kriva. Otkud zna da sam sa njim??
"Kris gdje si otišla sinoć? Imaš li predstavu šta se dešavalo posle?" Povisim ton pa primijetim da me Harry gleda pomalo uplašeno. Rijetkost je da galamim na bilo koga.
"Došao je Zeed i malo smo se zanijeli..." nasmijem se ironično a ona zastane. "Imam pravo valjda biti sa momkom?" Drsko kaže. A sad je momak?
"Kris...nije uopšte problem u tome gdje si bila i sa kim znaš da nikada se nisam petljala u to." Smirim ton maksimalno jer ničemu ne vodi ako smo ljute i ja i ona. "Bila sam sama tamo cijelo vrijeme kao luda tražeći te okolo. Da nije bilo Harrya i Liama izgledala bih kao čuđakinja koja se izgubila na svadbi." Prisjetim se par znatiželjnih pogleda uprtih u mene dok sam sama sjedila jer je i Liam našao zanimaciju kod nekakve djevojke a Harrya tada još uvijek nije bilo. "Mogla si mi samo javiti da ideš." Napokon kažem jer ona ćuti sa druge strane. Vjerovatno shvata da je djelomično kriva.
"Izvini." Tiha je ali znam da se kaje sigurno. "Za koliko stižeš?" Upita posle mog kratko uzdaha.
"Ne znam iskreno. U toku dana doćiću." Nisam razmišljala kad ćemo nazad i sve više mi se prihvaća Harryev predlog da ljenčarimo cijeli dan i nikuda ne idemo.
Na moju izjavu dva smaragda zure u mene nekako veselo.
"Možda bolje da dođeš odm.." prekinem je.
"Kris." Upozorim. "Sama si rekla da bih trebala malo misliti na sebe. Upravo to radim." Kratko izgovori 'dobro' pa prekinem.

"Znači prihvatićeš moj prijedlog?" Harry veselo kaže kad sjednem do njega.
"Mislim da mi je trenutno najbolje ovdje." Iskrena sam a on se iznenadi mojom izjavom.

Primakne se bliže meni i legne stavljajući glavu na moje butine. Sreća pa sam obukla trenerku koju mi je sinoć dao.
Zelene oči prelaze mojim licem kao da  traže nešto. U zadnje vrijeme stalno to radi.

"Dugo si bio u Americi ovaj put." Skupi obrve u crtu a ja se napokon rješavam tereta jer bih umrla da ga ne pitam. Da nisi ljubomorna malo?
"Da. Skoro najduže do sad." Hvata  pramen moje kose pa je okreće oko prstiju.
"A...tamo ideš samo poslom ili?" Ajde sad na scenu ako ne istupi moja ljubomora neće nikada. Već vidim da zavodljivo širi paravane i kreće prema sceni.
"Manje više." Pa dobro kakvi su ovo odgovori??
"A to znači..." uporna sam poprilično kad me nešto zanima.
"Nemam nikoga tamo Jessica. Samo par dobrih drugova." Konačno je shvatio poentu mog ispitivanja. "Jesi ti to ljubomorna malo?" Zaškilji očima na mene a ja zakolutam.
"Da baš." Požalim istog momenta što sam ulazila u ovu temu sa njim jer diže glavu iz mog krila i namjesti se okrenut prema meni.
"Znam taj pogled." Mahne prstom prema meni uz osmijeh. Izgleda zaigran poput nekog djeteta. Odmahnem glavom ali uskoro bivam zarobljena među njegovim rukama.

Sklanja mi kosu iza uha i kao da pogledom prati šta radi.
"Ne bih te povrijedio ponovo. Nikada."  Palcom mi mazi obraz dok ozbiljno govori.
"Harry, rekla sam ti.." tiho izgovori 'psst' prekidajući me u namjeri da ga opomenem jer ne želim da gaji nade. Koje mu uporno daješ. Baš velikodušno.
Prislanja usne na moje i ne preostaje mi ništa osim da im se prepustim.

"Hvala ti što si me odbacio." Govorim Harry dok sjedimo u njegovom autu ispred hotela gdje je moj stan.
"Hoćeš da te otpratim?" Odmahnem glavom jer nema smisla.
"Dovoljno si mi učinio, hvala ti." Poljubim ga u obraz kratko i izađem.

Sa haljinom prebačenom preko ruke ulazim u hotel i kratko pozdravljam osoblje na recepciji.
Harryeva majica na meni idalje miriše na njega i nekako mi je drago što je ostala kod mene.

Konačno se liftom penjem do svog sprata pa otključavam vrata od stana.
Svratiću do Kris kasnije jer imamo o mnogo toga da razgovaramo.

Ostavim haljinu u ormar pa se zaputim prema dnevnoj jer imam osjećaj da sam ostavila TV upaljen. Nešto priča negdje.

Noge mi se skoro odsijeku kada zakoračim u dnevnu i na kauču zateknem crnokosog momka.
"Čekao sam te." Kratko izgovara gledajući me smeđim očima koje su nekako povrijeđene.
"Zayn?" Ne vjerujem sama sebi kada izgovorim njegovo ime. On ovdje? Izgleda da mi se tek sprema pakao.