"Harry nemam odjeće ovdje." Dovikujem za njim kad se izgubi iza vrata a mene ostavi u ogromnom kupatilu u njegovoj sobi.
Sjednem na poklopljenu wc šolju i razgledam oko sebe. Ovo kupatilo je veličine moje spavaće sobe u Melburnu. Bijele pločice za crnim i zlatnim detaljima uredno su uglancane svuda okolo. Tuš kabina je na suprot đakuzija u ćošku. Ustajem pa gledam svoj odraz u ogledalu ispred i shvatam koliko očajno izgledam. Ko bi te ovakvu htio?
"Nadam se sa će ti odgovarati barem donji dio." Ulazi noseći trenerku i čarape u rukama.
"Ne želim nositi nešto od tvojih...djevojaka?" Namršteno gledam u njega a on se nervozno osmijehne.
"Zapravo ovo je Gemmino." Spusti pogled a ja sebi u mislima odvalim takav šamar da mi u stvarnosti pocrvene obrazi.
"Oh. Izvini. Mislila sam da je.." uzimam odjeću i vidim da ima i njegova majica tu. Opet.
"Znam šta si pomislila, vjerovatno bi svakome isto palo na pamet." Pogleda me i vidim da mu je neugodno "Nisam nikada nikoga ovdje dovodio." Slegne ramenima kao da je beznačajno a meni znači i previše.
"Nikada?" Namrštim se. "Pa gdje si..." dobro ne zanima me gdje je vodio druge djevojke sa kojima je uglavnom spavao. Zastanem i odmahnem glavom kao nebitno.
"Imamo mnogo drugih stanova Jessica. Ne želim da mi bilo ko zaviruje u spavaću sobu." Dobro to i ima smisla. "I nije ih bilo baš toliko koliko ti misliš." Smije se pa i sama razvučem osmijeh. Zna da mislim da je pojebao pola Mančestera ali uvijek tvrdi suprotno.
"Izađi sad." Naredim jer on pomalo pogubljeno gleda dok otkopčavam haljinu.
"Da. Ovaj, svakako." Trepne par puta brže pa izađe.
Tuširam se duže nego inače i već u glavi smišljam šta da radim dalje. Osjećam da ću puknuti iznutra jer me sve izjeda i ponovo mi se strah uvlači u kosti. Šta ako Simon opet pokuša nešto? Šta ako plati nekome da... rastresam glavom brzo dok se stresam od straha. Ne želim pomišljati na to.
Navlačim Harryevu majicu i osjetim njegov miris. Naslanjam obraz na svoje rame zatvarajući oči kao da upijam ove mirise.
Kopam po obližnjoj fioci i nalazim Harryeve bokserice koje navlačim, nisu mi toliko ni široke jer on ima stvarno uzak struk. Izviruju tek nešto malo ispod majice i spremna sam. Vežem kosu u neurednu pundžu na vrh glave i izlazim.
Harryeve oči su napola otvorene ali u trenutnku kada me ugleda skupi obrve u crtu i odmjerava me.
"Ukrala si mi bokserice." Slegnem ramenima a on se povuče preko cijele dužine kreveta i sjedne na rub par koraka ispred mene.
Bijela majica kratkih rukava mu je slijepljena uz tijelo i tako ocrtava mišiće na prsima gdje mi trenutno oči lutaju. Pokriven je od pasa do koljena ali samo po jednoj nozi pa se jasno vide i sive boksrice na njemu koje ocrtavaju....što-šta.
"Gdje je moja soba?" Priđem nekoliko sitnih koraka i pomalo sramežljivo upitam. Ujedno preusmjerim svoj pogled na njegov.
Potapše mjesto na krevetu pored sebe.
"Evo, napravio sam ti mjesta." Zaigrano kaže dok mu smiješak lebdi na usnama.
"Opet?" Smoreno izgovorim pa zakolutam očima. Protegne se prema meni i uhvati me za ruku. Privuče me još bliže i rukama obgrli moje butine, otprilike glava mu je u ravnini tik ispod mojih grudi. Zašto mi, svaki put kada me dodirne, ovaj osjećaj put presiječe stomak?
"Hoćeš reći da ti se nije svidjelo prošli put?" Mazi mi butine skoro do zadnjice i blago podvlači prste ispod bokserica. Udarim ga po ruci na šta se zasmije ali nastvlja pokrete.
"Ne želim da imaš bilo kakve nade..." nakratko se uozbilji kada izgovorim ali me i dalje čvrsto drži.
"Samo želim da mi praviš društvo i iskreno ne želim te ostavljati samu pogotovo ne nakon ovog večeras." Uzdahne pa me zagrli oko struka i nasloni glavu na moj stomak. "Vidio sam kako si podnijela susret." Podigne pogled prema meni a moje srce hoće da iskoči. "Jessy.. nemoj me tjerati od sebe." Ugrizem se za usnu pa nesigurno klimnem glavom. Dobro, još jednu noć mogu provesti da njim. Ionako legnemo i zaspimo ništa se ne dešava. Osim što ti sve više više ulazi pod kožu??
Odmakne se od mene i vrati do jastuka. Nasmijem se slabašno pa nađem put do njega.
YOU ARE READING
I'm afraid
FanfictionBaš kada pomislite da ste se pobjegli od starog života prepunog patnje i krivice, kada se na tren opustite i taman počnete graditi nešto novo na čak drugom kontinentu...život vam odluči pokazati ko drži konce nad vašom sudbinom i vrati vas na mjesto...
Part 10
Start from the beginning
