I'm afraid

Part 10

"Mislim da ću povratiti." Jedva izgovorim kada nas zapuhne vjetar na izlazu. Hvatam se za stomak a Harry me žurno sklanja u jedan od wca napolju.
Mislim da sam u zadnjem momentu stigla jer bih na sred ulaza sad povraćala.
Harry me drži i nakon što završim. Klečim na bijelim pločicama i ne znam ima li još iko ovako sjeban život. Elena zašto me nisi pobacila?

"Jel' sad bolje?" Govori dok ja ispirem usta nad umivaonikom. Dio šminke je svakako uništen jer su mi od silnog povraćanja i oči zasuzile. Možda jedino tako i uspijem zaplakati.
"Dobro sam." Klimnem glavom držeći se čvrsto za rubove umivaonika.

Izlazimo napokon a Harry me ogrne svojim sakoom. Hvala mu jer se već tresem od hladnoće.
"Da te odvezem do stana?" Na njegovu izjavu odmahnem glavom. Ne želim biti tamo.
"Bilo gdje drugo." Klima potvrdno pa me obgrli oko ramena i povede prema autu.

Grijanje u autu radi na, vjerovatno, najjačem modu ali ja ne osjećam. Tresem se idalje i ne znam da li je od hladnoće ili Simona. Sama pomisao na njega me tjera da opet osjetim mučan grč u stomaku.
"Ti se treseš i dalje?" Zabrinut je kao i ja sama.
"Ne znam šta mi je." zastanem pa progutam i probam trljati dlanove da barem malo dođem sebi.
Harry nekoliko puta pogleda u mene sa zabrinutim licem pa me pomazi po ruci. Dobije kratki slabašni osmijeh peije nego što glavu naslonim na prozor.

Uskoro stanemo ispred jedne zgrade koja je slična onoj gdje i sama budem. Vjerovatno jedna od mnogih koje posjeduju u ovom gradu.
Izlazim dočekujući Harryevu ruku koja me povede prema ulazu.
Momak na recepciji se kratko osmijehne u znak pozdrava a Harry žurnim korakom nastavi prema liftu. Jedva ga pratim.

"Popij ovo ugrijat će te." Stavi ispred mene šolju iz koje se izdiže para kao zavjesa. Vrelo je to mi treba. Probam tek na vrh jezika malo i zaista mi godi. Imam osjećaj da se u meni sve ohladilo i zaledilo čak. Na silu popijem malo veći gutljaj i oslonim se na bijeli kožni naslonjač. Prostorija je dosta velika i ne shvatam čemu su je ovoliku napravili. Da bi jedno živjelo?
Okolo su na tri strane ogromna stakla umjesto zidova kao i sama terasa koja je ograđena u crno staklo. Pretpostavljam da su ova stakla prozirna samo sa ove unutrašnje strane?

"Jesi i ti znao?" Zatvorene su mi oči dok ga pitam iako i sama znam odgovor. Svi su znali samo ja nisam.
"Znaš da jesam." Osjetim da sjedne do mene. Gledam ga, naslonjen je laktovima na koljena i ruke su mu u kosi duboko.
"Znašto me nisi makar upozorio?"  Barem to je mogao.
"Nije bilo moje da ti kažem." Svjesna sam da nije i nemam pravo da ga krivim.
"Svejedno Harry." Uspravim se do njega i tako zadobijem njegov pogled.
"Mogao si me nekako upozoriti, ne znam bilo šta uraditi. Mogao si mi i reći." Pomalo sam ljuta na sve okolo sebe a znam da mi je ovdje glavni krivac Louis. Ne mogu vjerovati da mi je tako nešto prešutio.
"Htio sam ali... ne želim još problema sa Louisom. Jedva smo nekako tek sa površine izgladili odnose toliko da me ne siječe pogledom kad se sretnemo."  Znam da je bio kao između dvije vatre pa ušutim. Nemam mu šta zamjerati.

"Briana mu baš znači, vidi se." Znam da zna da mislim na Simona ali se ne usudim još koji put izgovoriti to ime.
"Oduvijek je bio zaštitnički nastrojen."  Kaže i uze gutljaj iz moje šolje "...i dok smo bili tinejdžeri, uvijek je brinuo o njoj." Pogleda me ma protlja dlanove od koljena. "Ti nisi bila u našem krugu toliko pa i ne znaš da mu se otac prezivao Howard to je ujedno i Simonovo prezime ali majka je Jungwirth. Rastali su se a Briana je baš zaratila sa ocem pa se odrekla njegovog prezimena." Raširim oči jer ovu informaciju nisam znala. "Briana mu je oduvijek bila slaba tačka." Sad sam i potvrdila ono što sam i sama vidjela na vjenčanju. Vidi se da je baš voli. Mada mi on i voljenje ne idu u isti koš.
"Pretpostavila sam da je vezan za nju. Vidi se." Klimne glavom na moju izjavu pa uzdahne.
"Žao mi je što je ovako ispalo. Ali i mene je zateklo. Nisam ga vidio odavno ovdje. Još otkad si bila u bolnici tad smo se sreli." Za taj put znam sam mi je priznao kad sam ga pritisla. Primijetim da stisnite vilice priča o njemu, znam da je ljut ali se suzdržava. Usmjeri pogled na šolju ispred nas.
"Nemoj kriviti sebe." Jedva izustim. A i sama sam ga više puta okrivila.
"Proganjaće me to dok mu se ne osvetim." I dalje mu je vilica stisnuta kao i šaka  i pogled prikovan za šolju.
"Ne radi nikakve gluposti Harry. Znamo oboje ko je Simon." Upozoravam ga i hvatam za ruku koju jedva opušta na mom krilu.
"Ubio bih svakoga ko te pipnuo Jessy."  Glas mu je mekši ali izjave baš i nisu. Odmahnem glavom.
"Nećeš nkoga ubijati. Ne želim da se uvališ u nevolje." Još mi fali i njega da moram posjećivati u zatvoru a jedini mi je trenutno na koga se mogu osloniti.
"On ne zna ko sam ja." Misli da nisam čula ali jesam i želim mu očitati bukvicu ali me prekine. "Ajde, tuširanje pa spavanje." Ustane i povuče mi ruku za sobom.
I dalje sam u haljini i nemam šta obući drugo.