Ne trebam napominjati da sam od narednih deset sati šest provela po navici budna. Poziv sa Zaynom sam svela na minimum i naravno nisam mu rekla da sam se srela sa Harryom jer bi poludio i već bi bio na mojim vratima, sigurna sam. Nisam uopšte raspoložena i previše sam umorna od svega.
Nevoljno navlačim na sebe crne obične hlače i sivu košulju, nisam ljubitelj istih ali šta ću prvi dan posla je prvi dan posla. Kodeks se mora poštovati.
"Ej taman sam te htio zvati." Louis razdragano dovikuje dok ja zaključavam stan. Da zaključavam da ne bih imala nenadanih gostiju opet. Tri puta provjeravam da li sam uspjela i zabrinuto odišem.
Okrećem se prema Louisu trudeći se da se nasmiješim.
"Idemo odma'?" Lupim pitanje kako bih skrenula njegov zabrinuti pogled sa mojeg lica.
Ništa ne odgovori samo potvrdno klimne.
Vožnja do firme je poprilično tiha jer oboje znamo da nešto nije uredu ali ćutimo. Ne usudim se pogledati ga jer se bojim da mi šminka nije dovoljno pokrila podočnjake i umor.
"Jel' sve uredu sa tobom?" Napokon kaže kada se parkiramo na ulazu firme.
"Da, samo sam malo zabrinuta oko posla i tog kako ću se snaći." Loše lažem, mada nije sve ni potpuna laž dijelom se zaista plašim.
"Zašto bi se brinula? Pa imaš mene." Naravno da imam. Vjerovatno bih umrla do sada da je drugačije.
"Znam i hvala ti." Ljubim mu ruku kojom mi lagano mazi obraz i izmamim široki osmijeh sa njegove strane.
Uzdahnem kratko i napokon izađemo.
Do kancelarije čavrljamo o nekim nebitnim stvarima i misli mi konačno bježe dalje od smaragnih očiju i kovrdžave kose.
"Dobro, znači ovo je tvoj prostor." Louis me uvodi u kancelariju u kojoj stoje dva radna stola na dvije strane okrenuti jedan prema drugom.
"Oh, ovo je ogromno." Kažem ostavljajući torbicu na jedan od stolova.
Uskoro se vrata opet otvaraju a unutra ulazi Liam.
"Dobri jutro." Zašto je stalno ovako veseo?
"Jutro Liam." Louis ga pozdravi dok ja samo klimnem glavom. "Dijelićete ovu kancelariju." Oh pa divno.
"Stvarno?" Diže obrve iznenađeno. "Pa to je super." Sjeda za drugi sto i počinje prebirati po papirima.
"Ništa seko srećno. Za sve što ti Liam ne stigne objasniti imaš mene ili..." zastaje pa se počeše po glavi "...da. imaš mene. Slobodno dođi." Kiselo se osmjehne i izađe.
Uzdahnem i sjednem na stolicu koja je zaista udobna i ne mogu odoljeti a da se ne zaljuljam na njoj. Primjetim sitan osmijeh od Liama i pogled uperen u mene pa me obuzme sram.
Otvaram laptop i tihno uzdahnem moleći se Bogu da skontam kako šta ide jer mi jedino on izgleda može pomoći.
Liam se zaista trudi da mi objasni dobar dio posla i iskreno toliko sam se udubila u sve to da kopčam bar ono osnovno što mi za prvu ruku treba. Prva tri sata gotovo da mi prolaze kao tri minuta zahvaljući dobrim instrukcijama od Liama.
Posao je poprilično zanimljiv jer sam oduvijek voljela neku vrstu organizovanja i jos kada tome pridodam brojeve...raj za moje oči.
"Ide to tebi dobro." Čujem Liamov glas iznad mene dok mi pojašnjava neke stvari na sajtu firme kojima se on bavi. A očigledno ću i ja.
"Hvala ti stvarno. Pomogao si mi puno." Govorim gledajući u njega. Klimne glavom uz osmijeh i vrati se do svog stola.
"Mislim da bismo sada trebali na pauzu." Govori i uzima telefon. "Možeš samnom ako ne znaš gdje je restoran?" Kaže a ja ne znam šta bih mu odgovorila.
"Dogovorila sam se sa Louisom, ali hvala ti svakako." Iskreno se nasmiješim i izađem.
Louis me već čeka kod lifta te se široko osmijehne kad me ugleda.
"I kako se snalaziš?" Pita dok oboje ulazimo unutra.
"Pa za sada nije loše zahvaljujući Liamu doduše." Iskrena sam. Da nije njega ne znam da li bih se snašla.
Kao da sam ga prizvala, u tom trenutku Liam gotovo ulijeće unutra tako sprečavajući da se vrata lifta zatvore. Ne stiže bilo šta reći jer uskoro za njim ulazi i Harry. Srce opet počinje da mi tuče luđački u momenti kada nam se pogledi sreću. Crna košulja mu je otkopčana dva dugmeta i stoji mu previše seksi pa skrećem pogled na stranu.
Klimanjem glave nas pozdravlja i staje do Louisa. Hvala nebesima Liam je do mene. Osjetim Harryev miris kao i Louisovu ruku koja čvrsto drži moju. Naravno on misli da smo se sada prvi put sreli i ne mislim mu pričati za sinošnje dešavanje jer bi to samo pogoršalo odnose među njima.
YOU ARE READING
I'm afraid
FanfictionBaš kada pomislite da ste se pobjegli od starog života prepunog patnje i krivice, kada se na tren opustite i taman počnete graditi nešto novo na čak drugom kontinentu...život vam odluči pokazati ko drži konce nad vašom sudbinom i vrati vas na mjesto...
Part 4
Start from the beginning
