I'm afraid

Part 4

"Šta želiš od mene?" Guram ruke u džepove. Ozbiljna sam sasvim i stvarno nemam snage za svađom. A još manje za njegovim prisustvom.
"Samo da pričamo. Samo to." Zvuči kao da me moli ali odavno ne padam ba to. "Možemo li molim te sjesti da popričamo?" Ozbiljan je i ujedno i zabrinut.
Oblizujem usne u istom momentu kad i on pa oboje skrećemo pogled u stranu. Grizem usnu i primjećujem njegov pogled zalijepljen upravo na mojim njima. U trenutku izgleda kao da se trza iz nekakvog bunila. Protrlja oči par puta.
"Molim te Jessica." Dobro, nikad me nije zvao punim imenom osim kada je zaista ozbiljan. Shvatam da bi mi bilo bolje da sjednem i saslušam ga barem donekle jer ovako nikad neće izaći.
"Dobro. Imaš deset minuta." Napokon presiječem tišinu. Malo iznenađeno pogleda u mene pa priđe korak.
"Ja bih na tvom mjestu počela." Ravnodušno zvučim i skoro vrisnem u sebi od sreće i ponosa. Gledam na sat i vraćam opet pogled na njega.
"Žao mi je." Spuštene glave priča. Ne znam koliko je iskren, kao što  ne znam ni zašto sam pustila da bude ovde ovoliko dugo. Kako je uopšte ušao? "Znam da sam ti uradio strašne stvari. I da nisam bio najbolji momak na svijetu ali..." napokon nam se pogledi susreću..."...volio sam te. I još te volim." Zaustila bih da mu kažem bilo šta ali me nađe nespremnu. Još me voli?
"Nisam nikada prestao misliti na tebe, i brinuti o tebi..." mrštim se. Kako brinuti o meni?
"Kasno. Shvataš? Kasno Harry." Osjećam da ću puknuti.
"Znam. Mislio sam samo... da popričamo o svemu što se desilo..." odmahnem glavom i prije završetka njegove rečenice.
"Ne želim da se vraćam u najgori dio svog ionako sjebanog života. Ne spominji mi tu noć." Odlučna sam i ozbiljna. Nastavi li zvaću Louisa.
"Ali moramo..." zaustavlja se. "Ne znaš pravi i glavni dio cijele priče." Nasmijem se. O Harry ustvari ti ne znaš pravi i baš najvažniji dio.
"Znaš... Mislim da ovo nikuda ne vodi. Ne želim pričati o tome. Prošlost ostaje gdje joj je mjesto ionako pomoći nema. Šteta je učinjena." Počinje lagana drhtavica da me hvata. Tako želim da se ovaj susret nije desio.
"Ne možemo samo ostaviti sve sjebano moramo pričati." Uporan je i zaista ga više ne mogu slušati.

Imam osjećaj da dobijam nagon za povraćanjem od silne nervoze i cijele ove situacije koja je u najblažem slučaju čudna.
"Molim te ne mogu više pričati stvarno. Ustajem rano i ... mislim da treba da odeš." Osjećam kako mi se želudac penje i uskoro muka postaje sve jača. Trčećim korakom odlazim do kupatila. Harry dovikuje moje ime uplašeno i stvara se iza mene za sekund. Kupi mi kosu i hvata čelo dok ja povraćam. Baš idealan trenutak.
Mrzim što je ovako brižan i trebalo bi i njega da mrzim. Mrzim ga zar ne?

"O Bože jesi li dobro?" Napokon govori dok ja iz klečećeg položaja padam u sjedeći. Nemam snage.
"Dobro sam." Iscrpljena sam i želim samo spavati.
"Ne izgledaš tako..." hvata me ispod ruke pomažući da ustanem i dovodi do umivaonika. Gledam par sekundi svoj, blijedi, pa u njegov odraz u ogledalu. Protresam glavom a ubrzo njegova ruka nalazi se na mojem vratu. Malo se trznem jer je mokra i hladna od vode ali me osvježava koliko toliko. I dalje me pridržava drugom rukom dok onu ponovo kvasi i prelazi njome po mojem licu.

Uzdišem kada njegov dlan zastane na mojem  obrazu i  nježno palcom kreće praviti kružne pokrete. Zatvaram oči, osjećaj je poznat i više nego što bih htjela priznati... zaista mi je falio. Njegove mekane ruke me privlače malo bliže sebi a uskoro se susrećem sa zabrintim pogledom namrštenog kovrdžavog momka.
"Jesi bolje? Hoćeš vode?" Stvarno je zabrinut?
"Ne, uredu sam." Odmičem se i začujem uzdah sa njegove strane. Provlači prste kroz kosu i tiho se nakašljava. Stavlja ruke ne kukove te  i dalje smrknuto gleda u moj odraz u ogledalu dok ja perem zube. I dalje sam blijeda.
"Dobro sam. Možeš me ostaviti molim te. Trebam samo sna." Umorno kažem i naslonim se na vrata od kupatila.
"Dobro, završićemo neki drugi put." Prilazi i opet me mazi po obrazu ali kratko da ne uspijem ni stići negodovati. "Čuvaj se. Vidimo se." Kratko mi se osmijehne i krene prema izlaznim vratima. Otključava ih i opet se okreće prema meni. "Zaključavaj vrata češće." Više zvuči kao upozorenje a zatim mi se gubi iz vida.