Priđem klupi na kojoj sjedi tata. Sve me ovo iscrpilo. Emma mi je rekla da odmaram... ali ja hodam do svog oca. Roman je zauzet današnjim sastankom, ali ja sam slobodna.
"Tata" Zazovem ga. Podigne pogled i potapša mjesto pored sebe.
"Znaš... Tvoja majka je ponosna na tebe" Odmahnem glavom gledajući u pod.
"Sram me je.. nikad se nisam suprotstavila za svog oca" Odgovorim.
"Jesi Ava... i ja sam ponosan na tebe. Ponosna sam što smo te ja i moja lijepa supruga dobro odgojili" Nasmiješim se.
Sjećam se koliko je bila jaka njihova ljubav. Voljela bih da i ja imam to.
"Siguran sam. Ona je ponosna što se njezina kćerka udaje za uspješnog muškarca" Pfff... Uspješnog... molim te.
"Ava, uvijek ćeš biti naš mali paket radosti. Čak i ako tvoja majka više nije ovdje, znam da te ona voli... više nego ikad. I ja te volim" Zagrlila ga.
"Ava" Povučem se i obrišem suze
"Mislim da bih mu trebala da ti šansu"
ŠTOO??
"Što... tata... gotovo te ubio" Prosvjedujem.
"Ali, ispričao se" Tata kaže.
"Ne mislim da je" Želim da... Bojim se da ako to učinim... slomit ću nešto.
"Sretan sam što si odrasla kao dobra žena i baš poput svoje majke imaš dobre vrline koje bi ti mogle pomoći da ga promijeniš" Izjavi.
Hoću li? Mogu li ga promijeniti? Trebam pomoć... ali nemam nikoga... trebam nekoga da mi pomogne da ga promijenim.. Ne mogu to učiniti sama.
"Znam da možeš to učiniti" Kaže otac držeći ruku u mojoj. Nasmiješim se.
"Mama"
"Da ljubavi?" Priđe mi i podigne me da me stavi na pult.
"Što je ljubav?" Upitam.
"Ljubav... hmmm... ljubav je izraz" Zbunjeno nagnem glavu.
"Zašto me zoveš ljubavi?" Pitam je.
"Zato što te volim" Rekla je poljubivši vrh mog nosa, zaradivši od mene kihanje.
"Što misliš pod tim da me voliš?" Pitam. Ona se nasmiješi.
"Volim te, usrećuješ me, usrećuješ me, ti si moja mala princeza i zato te volim" Kaže.
Otac me uhvati golicati, nasmijavajući se. Ljubav vidim u majčinim očima.
Ljubav. Za oboje.
Trebam se udati... Za čovjeka koji tvrdi da sam njegova. Da me voli. Da će me štititi. Ali jedino što me obuzda je njegova nepristojnost. Hoće li se promijeniti zbog mene?
Moram isključiti ono što će doći u skoroj budućnosti. Nadam se da ćemo biti u dobrim odnosima. Majka je rekla da je brak veza koja povezuje dvije osobe i njihove duše. Da je to trenutak nježnosti. Sretan trenutak. Dan kada zajedno započinjemo novi život. Ne znam hoću li ga njegovati ili ne, ali početak novog života osjećam stranim. Osjećam se blisko s Romanom... padam na njega... čak i nakon onoga što je učinio. Zbunjena sam. Čak i nakon što me povrijedio, želim ga popraviti. Čak i nakon što me prisilio, želim da budemo sretni.
Je li ovo sviđanje? Ili ljubav? Ne znam.
Uskoro ću biti supruga Romana Chevroleta.
Kraj
———
Nastavit će se
YOU ARE READING
Sve Moje 🔚
Romance"BILA si moja od onog trenutka kada sam te prvi put ugledao, to znači da ne možeš pobjeći od mene, niti možeš gledati ili razgovarati s drugim muškarcima...Shvatila?" Zadrhtim. "SHVATILA?" Zahtijevao je odgovor. Klimnem glavom. "Dobro... sad zatv...
