Sve Moje 🔚

23.

Pjevam maminu najdražu pjesmu pripremajući juhu. Služavka 'Mary' ne izgleda dobro. Pokušavala me uvjeriti da je dobro, ali imala je laganu groznicu... Inzistirala sam da ode kući. 

Završim s pola večere. Povrtna salata, riža koju sam naučila skuhati od tate i slatka kukuruzna juha, nadam se da će se Romanu svidjeti. Služavka bi obično napravila tu "profesionalnu hranu".

Ali...

Mrzim ovog čovjeka. Kad je jučer navečer pukao, od tada nisam razgovarala s njim. Da, ljuta sam, jedini razlog što sam napravila večeru je taj što sam i ja gladna. Napokon dovršim kuhanje i postavim tanjure na stol. Začujem kako se ulazna vrata otvaraju. Polako krenem prema vratima dnevnog boravka i ugledam Romana kako ulazi zajedno s Linconom. 

"Želim da ponovo pregledate te datoteke i... želim da pripremite one koje sam davno tražio. Neću to više zadržavati." Roman priča. Odem do kuhinje i uzmem čaše.

"Ali predlažem da pričekaš barem godinu dana. Prerano je" Kaže mu Lincon. O čemu pričaju? Ionako me nije briga. Obojica sjednu na kauč u dnevnom boravku. 

"Mary, donesi nam nešto za piće" Naredi Roman. 

O da.

On ne zna da je ona kod kuće. Brzo ulijem vodu u čaše. Uzmem ih i odložim ispred njih. 

"Što radiš?" Upita Roman. Radim? 

"Na što misliš?" Odgovorim mu. 

"Gdje je Mary?" Ponovno me upita.

"Umm. Ja... Rekla sam joj je da ode kući jer ima laganu groznicu.... večera je spremna. Da li bi nam se želio pridružiti?" Ne znam što me je snašlo, ali pitam Lincona. Roman me gleda u nevjerici, ali ignoriram ga. 

"Umm." Čini se da se Licton predomišlja. 

"Sama si večeru spremila?" Pita me Roman i ja klimnem glavom. Što mi sudi? Nepristojan je. 

Ovaj čovjek ima problema, ali ipak izgleda zgodno u toj košulji.. ČEKAJ AVA!! ŠTO SAM DOVRAGA SAD REKLA!??? 

"Pa... Volio bih večerati, ali još uvijek moramo razgovarati o financijama" Roman klimne glavom uzimajući svoje piće. 

"Vratit ćemo se u 10" Kaže Roman i obojica krenu prema kuhinji. 

Postavim Linconov tanjur i stavim hranu na stol. Isuse... osjećam se kao... zadržat ću to za sebe. 

Namjeravam otvoriti hladnjak kad mi usta ispuste uzdah. Dva velika para ruku omotaju se oko mene. Tijelo mi se napne.

"Što je za večeru?" Upita Roman ljubivši me u vrat. Koljena mi oslabe i čvrsto stegnem kvaku. 

"R- riža i..." Zastenjem dok mi sisa slabo mjesto. Njegove ruke još jače stegnu moj struk. 

"R-Roman" Izvučem se iz njegovog stiska samo kako bih me ponovo povukao k sebi.

"Nisam li ti rekao da mi se nikad ne opireš. Hmm?" Njegove ruke pljusnu me po guzi zbog čega pustim uzdah. Zašto se opet ponaša ovako? Zar nije bio dobar jučer?

"R-Roman" Pokušam se izvući iz njegovog stiska, ali on me samo opet pljusne.  Ruka mu priđe mom struku i opet me čvrsto stisne čineći da se trznem. Odjednom se ukoči. 

"Je li boljelo?" Upita. Jednostavno klimnem glavom. Protrlja ruke o moja leđa i struk. Da budem iskrena... opušta me.

"V- večera" Primi me za ruku i odvede do stola gdje sjedi Lincon. Poslužim ih obojicu i sjednem uzimajući rižu sa sebe. 

"Ovo miriše nevjerojatno" Kaže Lincon. Nasmiješim se. Počnem jesti dok njih dvojica razgovaraju o nekim poslovima u tvrtci, što sam skoro zaboravila spomenuti da su mi studiji zapravo pomogli da steknem diplomu. Mogu se baviti nekim poslom, ali Roman mi to nikada ne bi dopustio. Još uvijek sam zbunjena što bih trebala učiniti. Stvarno želim naučiti više.

Mamin san je bio vidjeti me obrazovanu prije ičega. Otpijem gutljaj vode i pogledam Romana. Iznenađena sam kad vidim da jede rižu. Mislila sam da je mrzi. Ruka mu dođe do mog bedra i osjetim iskre do srži. 

"O da. Zaboravio sam spomenuti, moraš prisustvovati događaju u Parizu za proljetnu kolekciju 2020. To traži tvoja majka" Izjavi Lincon. 

"Kada je to?" Upita Roman. 

"Sljedeći tjedan" Odgovori jedući rižu.  Čekaj... Jel im se toliko svidjelo? Ili su samo gladni od podneva.

"Hm. Morat ću zvat Kasandru." Čim Roman kaže njeno ime vrisnem. 

"Dolazi Ken?? Ovdje?" Pitam ga. 

"Ona će... ići ćemo zajedno u Pariz" Reče.

Oh.

Dakle, neću ići. Pa da... Tko će voditi djevojku poput mene, negdje u Pariz.  Mislila sam da bi je mogao zamoliti da ostane kod mene.  Pa, valjda ćemo biti ja i Mary. Čekaj... mogu li kontaktirati tatu i vidjeti se s njim. Prošli su mjeseci.. Ali se još uvijek osjećam tužno zbog činjenice da me Roman neće povesti sa sobom. Nije da sam ljubomorna, ali... nisam toliko dugo izašla iz ovog dvorca.

Pa...

Znam da će me smatrati samo glupom djevojkom koja želi njegov novac.. Ne dopuštam mu da tako misli o meni.  Lincon izađe zahvalivši se i cijeneći činjenicu da je pozvan na večeru. Perem suđe kad Roman obgrli ruke oko mog struka naslonivši bradu na moje rame.

"Večera je bila sjajna" Čekaj... Pohvalio me? Taj tip je rekao nešto dobro? 

"H- hvala" Odgovorim. Poljubi me u vrat. Još uvijek sam ljuta na njega. 

"Želim te u krevetu... Sad!!" Zahtijeva.

"Što?" Okrenem se i nagnem glavu. Uzme mi tanjur i odloži ga.

"Sluga to može sutra" Zgrabi me za ruku i povuče u sobu.

"Čekaj... R-Roman... ja..." Zalupi vrata i položi me na krevet. 

"Zašto?" Upita. Oh zašto? Jer si seronja!! Jer nikad ne razumiješ moje osjećaje!

"Nisam raspoložna" Kažem bijesnim tonom, ali tad shvatim što sam učinila. Gledam Romana očekujući da me udari po guzici... ali lice mu je nasmijano. Što reći? 

"Zašto je moja ljubav ljuta?" Osjetim trnce u svojoj srži kad se on lagano nasloni na mene. 

"Napao si me... prošlu noć" Kažem plaho. Pogled mu se odmakne, ustane otkopčavajući košulju i hlače. Gledam ga kako blista.

"Žao mi je zbog toga, bila je moja krivica. Bio sam previše pod stresom" Nasmiješim se dok se ispričava, ali me je još uvijek drži strah. Hoće li nešto učiniti? Vidim kako nešto izvlači iz ladice i kreće prema krevetu. Zacrvenim se kad vidim kako navlači kondom.

"Jebote, izgledaš lijepo kad si ljuta za mene dušo" Kaže.

Te noći smo to učinili dva puta. Njegove me ruke čvrsto drže dok spava. 

Probudim se sljedećeg jutra pored njega. Njegovo uspavano lice djeluje tako mirno, ali se pretvori u vraga čim se odjene za posao.

"Želim da danas spakiraš svoju torbu." A? Kakvu torbu? Je li? Izbacuje me? Osjetim kako mi se srce steže.

"Za što?" Pogleda me i podigne obrve.  Ozbiljno me koristio? Je li me sada želi? Moj pogled se susretne s podom. Primijetim kako ide prema meni. Prstom mi podigne bradu.

"Nisi li obraćala pažnju sinoć?.. Želim da spakiraš torbu za Pariz"

ŠTO!!??