Sve Moje 🔚

11.

Stojim u kuhinji i pravim sebi nešto. 3 popodne je...

Odlučila sam ne ići s Romanom danas. S obzirom da me posljednja dva dana vodi sa sobom u svoj ured... Osjetim se nelagodno svaki put kad bi neki klijent ušao unutra i zurio u mene. To je najgori dio. Roman je čak izvadio pištolj zbog jednog čovjeka. Da ga nisam molila da ga ne ubije, čovjek bi bio mrtav. Svaki put kad mi priđe bliže, osjetim strah... ali opet želim da je blizu mene. Mrzim to. 

"Trebate li nešto?" Sluškinja uđe.

"Ne" Uz osmijeh odgovaram. 

"Ne bi trebala biti ovdje, Gospodin se može ljutiti." Pogledam je zbunjeno. 

"Zašto to govoriš?" Izvadi tavu i počne rezati povrće. 

"Rekao nam je da se s vama trebamo ponašati pažljivo i da neće tolerirati ni jednu ogrebotinu na vama"

Što!!!??? On je bio taj koji mi je napravio modrice na tijelu. Začujem zvuk pištanja iz mikrovalne i izvadim tortu. 

"O moj bože, ti kuhaš" Nasmiješim se. Izrežem komad i stavim ga na tanjur. 

"Molim te uzmi malo" Ona me pogleda raširenih očiju. 

"Ne ne..."

"Inzistiram". Nasmiješi se i uzme. Uhvativši zalogaj, oči joj se prošire. 

"Ukusno je." Nasmijem se. 

"Nikad mi nitko nije ponudio hranu tijekom radnog vremena. Hvala gospođice" Nasmiješim se i uzmem dio torte. 

"Je li Roman uvijek takav?" Pitam. 

"Pa... da... takav je još od kad se rodio... preuzeo je posao od svog oca. Nikad nije dovodio žene u ovu kuću... ti si prva." Iznenađeno je pogledam.

Je li to istina? Nikad nije doveo neku kući? Ustanem uzimajući naše tanjure i počnem ih prati.

"Što je uzrok pečenja torte?.. Je li za gospodina Romana?"

"Umm... ne.. To je za moj rođendan.  .. moja mama je na moj rođendan uvijek pravila pitu od jabuka... samo mi nedostaje." Nasmiješim se.

Ušetam u Romaninu sobu i sjednem na krevet.

"Sretan rođendan slatkišu." Kaže mama.

Smijem se dok tata pokušava napuhati balon, ali on pukne.

"Napravila sam ti najdražu pitu od jabuka" Zapjeva. Potrčim prema njoj i zagrlim je oko nogu. Pogleda me i nasmiješi mi se, sjednemo za trpezarijski stol i počnemo jesti pitu. Svježe jabuke su položene na nju i topli zalogaji učine da se osjećam tako sretno.

"Mama. Ja ću napraviti ovu tortu jednog dana kad odrastem, za tebe." Namršti se i poljubi me u glavu. 

Kao da sam znala da je trebala napustiti ovaj svijet sljedeće godine. Jedna mi suza pobjegne iz oka. Osjećam se tako usamljeno... tako hladno. 

Vrata se odjednom otvore i Roman uđe. U strahu sam... izgleda bijesno. Ali zašto? 

"R-Roman?" Priđe mi bliže.

"Bila si u kuhinji?" Zijevnem.

"Pravila sam nešto" Kažem.

"Što?" Upita. 

"Umm.. pitu od jabuka" Klimne glavom.

Vidim kako skida odijelo i jednom rukom miče gumbe s košulje dok me gleda. Ne skidam pogled s poda. 

"Skini se"

ŠTA?? Pogledam ga zbunjeno.

"Što?" Šapućem.

"Skini se"

"Zašto. Ne. Nema šanse" Uhvati me čvrsto za struk.

"Učini onako kako ti kažem Ava. Nemoj me ljutiti " Zadrhtim dok mi ljubi vrat. Ali ga odmah gurnem kad krene rukom prema mom bedru.

Molim te, nemoj ovo raditi.

"Dođi ovdje" Zapovijedi.

Odmahnem glavom i odstupim. To ga još više naljuti pa me uhvati za ruku. Ruke mi povuče iznad glave dok njegovo lice lebdi nad mojim.

"M-molim te. Mol... ahhh" Spremna sam da me povrijedi, ali on ništa ne čini.

"Zašto me ne slušaš?" Lagano me lupi po guzi i ja pocrvenim, ali u strahu me ugrize za usnicu. Njegove me ruke potom napuste i u sekundi mi je haljina na mjestu. Prekrijem se čim mogu i krenem plakati.

"Shhh. ne plači, neću ti ništa napraviti." Čini se da to ne djeluje dok moje tijelo još drhti od njegovog dodira, podiže me i odvodi u kupaonicu.

"Shhh, neću ti učiniti ništa Ava.. Ostani mirna!" Poviče. Plačem dok mi skida cipele. Prekrivam se rukama, ali mi ih podigne.

"Nikad se ne skrivaj od mene... shvati to" Kaže.

Osjećam se tamo izloženo, ali moje tijelo reagira drugačije. Dolje osjetim vlažnost, dok njegovo golo tijelo ide protiv mog. Stavlja poljupce na moj vrat sve do mojih grudi.

Kad mu se usne susretnu s mojim... nije oštar, ali je posesivan. Jezikom zatraži dopuštenje, a ja držim usta zatvorena. Dahnem kad osjetim oštru bol na guzi. Gurne mi jezik u usta ljubeći me oštro. Moje ruke krenu na njegova prsa pokušavajući ga odgurnuti. Ali ne ide. Moja bedra se čvrsto stežu.

"Što se toga tiče, ti si moja, a isto je i tvoje tijelo. Ako se kriješ od mene. Bit ćeš kažnjena..." Ponovo me poljubi.
Zarežim kad mu ruke miluju moje grudi, a srce mi brže kuca. 

"Zašto ja?" Pitam plačući. 

"Zašto ti??... Nikad ne bih pogledao neku ženu kao što gledam tebe..." Izađe, a onda se vrati s crnom torbom.

"Nosi ovo, ako ne budeš, udarit ću te po toj slatkoj guzici" Kaže i izađe.

Otvorim kutiju i ugledam haljinu, Izvadim je i uzdahnem. Bila je to prekrasna ružičasta haljina od ruža.

"Što" Šapnem. Odjednom začujem kucanje.

"Izlaziš ili ulazim"

"Što je ovo?" Prošaptam i pogledala se u zrcalo, nikad nisam nešto ovako nosila. Izađem i vidim Romana u odijelu i on mi se nasmiješi.

"Lijepo izgledaš" Kaže i i poljubi me u čelo.

"Sretan rođendan, moja princezo"