6.

10.6K 247 9
                                    

"J- ja- tako mi je žao." Suze mi se formiraju u očima dok me on gleda intenzivnim pogledom. 

"Dušo... Dođi ovdje" Zahtijeva, a ja odmahujem glavom u strahu. 

"Odmah!" Oštro reče. Ostanem ukorijenjena na mjestu na kojem sam bila kad sam se podigla s stolice.

Molim te.

Molim te.

Molim te nemoj me povrijediti. 

Neprestano mrmljam u sebi. Molim se u mislima dok on korača prema meni. Ruke stavi na moju suknju, što rezultira da se suknja malo podigne. Tad obje svoje ruke spusti na moju stražnjicu i čvrsto je stisne, zacvilim dok mi suze padaju niz obraz. 

"Zašto moraš biti tako naporna Ava?" Njegov oštar glas natjera me na drhtanje. Ruke su mi na njegovim prsima u namjeri da se povučem. 

"Nemoj!" On zapovijedi.

"Molim te" Šapćem. 

"Molim te, što Ava!!??" Snažno poviče. 

Počne trljati i čvrsto stiskati moju guzu, osjetim mokrinu između nogu. Čvrsto stisnem noge pokušavajući kontrolirati disanje, ali ne uspijem.

"Molim te, nemoj me povrijediti" Molim ga.

"Neću bebo... osim ako me ne slušaš... shvatila?"

"Da" Odgovorim mu. Tad primim jaku bol na lijevoj strani stražnjice, ali na sreću nije bila tako oštra. 

"Shhhh..." Kaže trljajući sada već crveno područje. Primim još jedan udarac na desnoj strani stražnjice i zagrizem usnu. 

"Moja djevojčica... reci mi da me voliš" Pogledam ga u nevjerici.

Ni đavolu nebi to rekla. Ne mogu. Htjela sam da moja prva ljubav bude slatka.. da budem s nekim s kim ću provesti ostatak života.

"Reci to" Kaže, dok me teško udara po guzi, a ja glasno počnem plakati.

"Ne... molim te" Shvatim da nije to ono što želi čuti.

"Volim te." Trgnem se kad mu ruke pomiluje moj obraz.

"Dobra djevojka... kome pripadaš Ava?" Bože pomozi mi. Ne odgovorim mu. 

"KOME PRIPADAŠ!!??" 

"T-te- tebi... molim te, Roman" Plačem snažno stežući njegovu košulju.

"Shhh.... ne plači... dobro je dušo"

Počne me ljubiti po obrazima i vratu. Toliko je jak da sam ja previše slaba nad njim... toliko slaba da nisam mogla ni govoriti. Njegovi poljupci šalju mi trnce po cijelom tijelu. Plaši me... bojim se govoriti jer ako kažem nešto pogrešno, mogu biti ubijena.

"Što nije u redu...?" 

ŠTO NIJE U REDU!!??? ŠTO NIJE U REDU!!??? 

Bilo je pogrešno što sam mu vjerovala. Bilo je pogrešno što sam se upetljala s njim, negativno odmahnem glavom. On me uhvati u mladenački stil.

"K- kamo m- me vodiš?" Ne odgovori mi. Odmah zašutim da ga ne naljutim.

Vidim kako ulazi sa mnom u veliki hodnik i otvara zadnja vrata. Ide ravno prema krevetu i položi me na njega. Oči mi se rašire kad počne skidati odijelo.

Stoji preda mnom samo u svojim boksericama. Po crvenim ispred njega. Pojurim na kraj kreveta, ali on me zgrabi za ruku i odvuče na sredinu, zavrištim i on se nasmiješi. Zatim mi počne skidati majicu.

"N-ne" Držim je, ali on urla.

"Ne opiri se... neću ti napraviti ništa..." Kaže oštro mičući moju ruke. Ali mi ne promakne zadnja riječ koju šapne.

"Još"

Rekao je "Još".

Moja majica je uklonjena. Osjetim kako mi hladnoća udara po tijelu, a ja odmah stavim ruke na tijelo da se pokrijem, on ih zgrabi i stavi iznad moje glave.

"Nikad mi nemoj zabraniti sebe Ava... Nikad." Ostavlja mokre poljupce po mom vratu.

"N-Ne.. prestani" Promucam, ali on drži moje ruke čvrsto.

"PRESTANI!!!" Disanje mi je teško... Moje oči su ispunjene suzama.

"Ti si moja... samo moja... nitko drugi te ne može imati, djevojčice" Kaže.

"Zašto... zašto ja?" Kažem jecajući, nasmije se, a ja ga pogledam s izrazom užasa na licu.

"BILA si moja od onog trenutka kada sam te prvi put ugledao... Ti si moja."

S tim riječima se njegove usne grubo sruše na moje.

Sve Moje 🔚Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang