Obsessed - Valentina B.

Chapter 29.

Ljutim se na sebe. Prvenstveno jer sam užasno nemarna osoba, da sam pratila ispočetka i računala kojeg datuma u mjesecu moram dobiti mjesečnicu, ništa od ovoga se ne bi ni dogodilo. Naravno da nisam brinula o onim danima kad me nije bilo ni briga. Stalno sam bila u kući i oko mene nije bilo nikoga osim mame i brata i nisam se trebala ni brinuti o svom tijelu ni kada ću dobiti. A sada je druga priča. Imam muškarca u svom životu, spavam pored njega i moj život se znatno promjenio. Ovo se nije trebalo dogoditi, Liam nije trebao vidjeti svu tu krv na posteljini. Htjela bi iskočiti iz svoje kože ovaj tren ili vratiti vrijeme.

Jedino što mi preostaje jest da hitro uđem u kupaonicu, presvučem se i usput sa sobom ponesem prljavu posteljinu i pokrivač i sve to skupa smjestim u košaru za prljavo rublje. Voljela bi to sama oprati jer nekako ne želim da Gospođa Nora pere ono što sam ja zaprljala. Odlučim da ću ujutro sa njom porazgovarati o ovom malom nesretnom slučaju. Ponesem sa sobom higijenske uloške i intimne vlažne maramice i sredim se. Odjenem široku omiljenu majicu za spavanje sa velikim natpisom I Love Mr. Darcy i nasmijem se poklonu kojega sam dobila za 18 rođendan. Stefan je čovjek sa jako puno ideja i ponekad sam ljubomorna na njega

Liam me već čeka sa cijelom kutijom tableta i čašom vode u drugoj ruci. On je tako pažljiv a ja bi htjela vrištati kako mi je neugodno.

"Jesu ove okej?"podigne tablete u zrak i zašuška njima. "Bilo ih je jako puno, ali piše da su za sve vrste bolova, uključujući i tvoju men..."

"Te su dobre, hvala ti" već ih zgrabim iz ruke i sprječim ga da nastavi. Ne mogu podnijeti još da izgovori riječ menstruacija na glas. Izvadim jednu tabletu , stavim je u usta i popijem gutljaj vode. Liam me cijelo vrijeme promatra i osjećam se još gore nego maloprije. Faca kada je vidio krv pokraj njega i skočio sa kreveta još mi je u mislima. Niti jednoj djevojci ne bi poželjela taj trenutak.

"Da li te boli jako kad dobiješ?" Upita me. Znam da brine, uvijek brine kada me nešto boli i koliko god mi to prije bilo lijepo , sada nije, jer ipak pričamo o mojoj mjesečnici.

"Valjda..ovaj ponekad.. Ovisi" posramim se.

Liam se nasmije i prestane me gledati onako ozbiljno kao što je to radio cijelo ovo vrijeme. "Nikada još do sad...nisam...umm" počeše se po kosi i ja ga pogledam.

"Što nisi?"

"Doživio da neka djevojka iskrvari dok spava pokraj mene"

Zinem od odabira riječi. Naravno da nije doživio kada sam ja jedina djevojka koja ne računa dane kad treba dobiti. Da sam bar namjestila na mobitelu datum moje prethodne mjesečnice, ništa od ovoga se ne bi dogodilo.

"Užasno mi je žao, nisam imala pojma da ću.."

Napravi korak naprijed i stavi mi ruku na rame 'Hej nemoj se ispričavat, svakome se može dogoditi. Ovo mi je sve novo i moram se prilagoditi novitetima"

Naravno da mu je sve novo. Bivše djevojke su sigurno bile savršene i pazile na sebe, nisu se sramile kao ja za svaku stvar i nisu ovako bile neiskusne skoro u svemu. Podsjetim se da je Jo dolje i želim ga pitati da li je otišla. Jesu se sreli negdje po kući? Koliko je uopće sati.? Kako sam nervozna. Mjesečnica me čini ludom i nervoznom u isti mah.

"Nisi ništa pojela a popila si tabletu. Trebala bi sići u kuhinju i pojesti nešto"

Ima pravo. Tableta na prazan želudac je kao bomba u trbuhu.

"Ne znam ni koliko je sati. Da li su tvoji još dolje?" Požalim jer sam rekla 'tvoji' podsjetim sebe da on to mrzi i uvijek me ispravi.

"Spavaju. Skoro je jedan sat iza ponoći. Spavali smo cijelo popodne" nasmije se i u glasu osjetim ono što osjetim i ja. Spavali smo jedno pokraj drugog cijelo popodne i tako dobro spavam pored njega .