Obsessed - Valentina B.

Chapter 75.

„Pitam te nešto" Pogled mu potraži moj,a ja brže-bolje pogledam u nešto drugo,samo ne u njegove oči. Nisam očekivala ovo. Čuo je naš razgovor,čuo je kako sa Julianom planiram ići na vjenčanje u subotu.Još ni riječi nisam rekla Liamu o tome. Bilo mi je u planu.Možda.Možda sam to htjela i prešutjeti. Možda nisam ni htjela da on zna da idem sa Julianom,negdje. Oni dvoje se nisu poznavali. Julianu nikada nisam rekla da imam nekoga,a Liam je vidio njega par puta sa prozora i jednom kada je uletio u klub i odnio me ravno u svoju kuću,pijanu.

Reakcija mu je baš takva,kakvu sam i očekivala da će dobiti. Niti malo mu se ne sviđa ono što je čuo. I uporno me promatra sa vrata. Još mi nije prišao,ali očekuje da nešto kažem.

„Lola,pogledaj me!" uporan je „Čuo sam.."

„Da,Liam" kažem,ali ga ne gledam „Moj prijatelj,Julian.Sjećaš se njega?" Ne čekam da odgovori „Zamolio me da idem sa njim na sestrino vjenčanje u subotu. I ja sam pristala"

„Toga sam svjestan" Glas mu je hladan „I ne,nećeš ići sa tim Julianom"

Usudim ga se pogledati.Ako sam išta ovom svijetu mrzila,onda je bilo donošenje odluka umjesto mene. Volim Liama,najviše na svijetu, ali neću ga poslušati. Ne može odlučivati umjesto mene, i neću mu dozvoliti da mi naređuje sa kim ću ići,a sa kim neću. „Zašto ne?"

„Taj isti Julian,sa kojim planiraš ići u subotu na neko glupo vjenčanje,je isti onaj Julian od kojeg sam te prije par mjeseci,odvukao mrtvu pijanu iz kluba.Zaboravi da ideš negdje sa njim"

„On nije bio.." nasmijem se na ono što čujem, uvijek pronađe neku nebitnu sitnicu i izvuče je da se brine. On sada misli da će me Julian napiti kao što me napio prošli put. Julian me uopće nije napio,čak mi je i govorio da prestanem piti,a ja ga nisam slušala. „ kriv za moje pijanstvo.Čak mi je govorio i da prestanem.Julian je stvarno dobar dečko.Čak smo i kolege na poslu"

Prostrjeli me pogledom „Kolege?"

Kimnem „Da,radi u istoj knjižnici kao i ja,samo na prvom katu"

„Jebote kada si mi to mislila reći?"

Smiješim se ljubomornom muškarcu na vratima „Prestani se smijati Lola,nije niti malo smješno"

„Ljubomoran si?"

„Naravno da jesam" Ljuto odmahne glavom „Prvo mi ne kažeš koji su ti planovi za subotu,drugo doznam da ti je on kolega na poslu.Zašto mi to nisi rekla?"

„Namjeravala sam.Mislila sam da nije važno.To je obično vjenčanje njegove sestre,bit ću par sati sa njim, i dovest će me doma"

Još više poludi na tu informaciju „Ne,ne želim da te on vodi doma.Ne želim ni da dolazi po tebe.Zašto nije potražio nekoga drugog? Zašto mu nisi rekla da si zauzeta?"

„Jer nisam. Koliko znam,nemam planova za subotu"

„A ja?"

„A ti?" Ne mogu se suzdržati a da se ne smješim njegovoj ljubomori. Stvarno se ne želim sa njim posvađati oko nečega tako nebitnog. Trebao je trud,puno živaca i suza da bismo imali sve one trenutke,prije nego što nas je prekinuo mobitel i prije nego što je čuo razgovor između mene i Juliana. Ne želim da nas vjenčanje u subotu,posvađa.To bi bilo jako glupo.

„Ja sam imao planove sa tobom" Vikne „Koja sam ja budala.Dok si ti „Kao da tek sada postaje svjestan situacije „..planirala sa tim idiotom koji te jednom napio ići na glupo vjenčanje,ja sam.."

„Ti si što?"

„Ma,zaboravi" Mahne rukom „Idi sa njim,ako želiš. Baš me briga" I zalupi vratima od osobe,ostavivši me bez teksta.Tek kada potrčim prema vratima,da ih otvorim i da mu kažem da prestane se ponašati tako, vrata se zaključaju. „Ovo ti je tako djetinjasto Liam" Pokucam na vrata „Zašto si se zaključao?"