Obsessed - Valentina B.

Chapter 106.

Lola's POV

Nešto mi nije dalo mira,a čežnja koju sam u tom trenutku osjetila u sebi navela me da izađem iz kuće i zaputim se prema susjednoj kući.Nisam mogla razmišljati glavom,kao da mi je baš u onom trenutku kada sam vidjela golišavog susjeda sa prozora netko počistio sve misli iz glave

Vodilo me srce a čežnja svakim korakom bliže njegovoj kući,bila je još jača.Izgarala sam od želje a noge su same od same išle sve brže i brže.

Vrata su polutvorena u toplo doba noći,nisu zaključana niti su zatvorena.Jeli me on čekao?Jeli možda namjerno ostavio vrata polutvorena jer je znao da ću ja doći? Prišuljam se unutra kao u dobra stara vremena.Ni prvi put kada sam ušla kroz ova vrata,nisam znala što ću dočekati,ni sada ne znam što mogu očekivati.

Ali sam sigurna što želim dočekati.Njega golišavog.Isti onaj prelijepi prizor koji sam vidjela sa prozora.Želim ga baš onakvog kada se on i ja sretnemo.Hoću da se njegovo golišavo tijelo nadvije nada mnom,prsti me neizdrživo zasvrbe a čežnja zapuca pod šavovima u meni.

U njegovoj sam kući,svjetlo je i dalje upaljeno a zastor koji je spustio kako ga ja više ne bih gledala,i dalje je spušten.Namjerno mi je to uradio,namjerno je želio da ga vidim pa kad me doveo do čežnje,spustio je zastor kako bih ja mogla doći kod njega i vidjeti ga ispred sebe,a ne sa prozora.

„Liam" jezik mi blago udari po nepcu kada ga nazovem imenom.Gdje li je?

Prvo što ugledam njegove su bose noge,pa duge vitke noge koje se protežu sve do kukova.Ravni trbuh sa dobro poznatim dlačicama koje se protežu po sredini trbuha i spajaju sa dlačicama koje vode do njegovog penisa.

Opet sam ostala bez daha od veličanstvenog prizora. Liam je prelijepi muškarac,građen baš onako kako i treba biti,ništa puno mišića ni bicepsa. Liam nema tijelo nabildanog muškarca.Nikada ne vježba ali je očito genetika uzela maha pa mu vježba ni ne treba. Tijelo mu je orošeno kapljicama znoja i svjetluca pod svjetlom.Kako mi dolazi sve bliže i bliže,ja podižem glavu i primjećujem svaki trag golišavog tijela.

Mogu li opet ponoviti koliko je on prelijep?

Ne mogu se sjetiti zbog čega se ja ljutim na njega? Otkako sam ga vidjela s prozora,sve je nestalo u mojoj glavi. Ne mogu ni razmisliti zbog čega se točno ljutim a ni ne trudim se razmišljati o tome.

„Hej" on progovori i ja napokon pogled u njegovo lice.Koliko sam samo buljila u sve njegove dijelove tijela a lice mu još ni jednom nisam pogledala.Lice mu je neutralno i kao od kamena,usne su blago otvorene i oči pomalo mutne od znoja.

Stane tik do mene i ja osjetim toplinu koja me obuzme sve do nožnih prsta

„Hej" glupasto promrljam.

„Došla si" nije to izgovorio veselo,ne znam ni jeli veseo jer sam stigla.Nije mi to još pokazao

„Aha,došla sam"

Ostala sam bez teksta,pa samo ponavljam ono što on kaže.

Zašto se ne smije? Zašto je tako...hladan?

Kad bi bar pokazao neku emociju,pa bar onu njegovu namrgođenost koju toliko volim.Onaj njegov izraz koji kaže „Opet sam ljut na cijeli svijet"

„Bilo je i vrijeme" podigne ruku kako bi palcem dodirnuo vrh mojeg nosa,čim stavi svoj dodir na moj dodir ja zadrhtim.Nježno spusti palac prema dolje i njim dodirne moju donju usnicu po kojoj počne kružiti i pratiti kuda se iscrtava.Dah mi je toliko vreo i zbog njega je Liamov palac još više vreliji na mojim usnama