Više sam od svojih misli
I od Jude Iškariotskog.
Prodat ću svoj život
Za trideset srebrenjaka, doduše.
I nisam Ruta. Ne mogu
Se vratiti natrag u Betlehem.
Nemam gdje.
Slušaj,
Trenutno prolazim kroz teško razdoblje svog života
(Kad, doduše, ne prolazim?)
Ali ovo nije mala turbulencija,
Ovo je jedna čašica do odlaska u ambulantu
I jedna cigareta do raka pluća
I pola minute do češanja zlatnih zapešća
I pronalaženja da je zlato lažno i sve što ostaje je
Krv.
I umjesto tinte, ostaje crni talog mirisa bolnice jer je moje pisanje presušilo i
Nalazim se u čekaonici sa izvrnutom nogom, pišući
Esej iz hrvatskog jezika:
Combray
I njegovi zvonici.
Nalazim se u čekaonici sa slomljenom rukom,
Gledajući u dječaka koji
Plače jer pokušava jesti čokoladicu
Koju ne može otvoriti
Jer je slomio ključnu kost
I nalazim se u onom dijelu bolnice u koji te
Odvedu kada umire netko koga voliš
I kada ne znaju
Hoće li te trebati grliti
Ili privezati za stol.
Tako se osjećam.
Kao da sam u čekaonici bolnice
I kada stupim unutra,
Znat ću jesam li
Ovo sve umišljala ili
Nešto stvarno nije uredu sa mojim tijelom.
No trenutno,
Osjećam se grozno
Dok sam zapravo
Sasvim u redu.
YOU ARE READING
Disiecti membra poetae//zbirka
Poetry;raskomadani pjesnik. poezija jedne sedamnaestogodišnjakinje.
