Kad sam vadila osmice
(A to je bilo nedavno),
Zubar mi je rekao da će ranice
Zacijeliti samo ako ih ispirem
Slanom vodom.
Dakle, imam ranu
I utapam je u oceanima boli
Da bih mogla ići naprijed.
Dakle, postoji negdje gdje je Ikar preživio. Postoji mjesto
Gdje je od moje tuge nastao Mjesec.
Postoji negdje gdje učimo biti neustrašivi
Pred onime čega nemamo.
Postoji negdje gdje je smrt početak.
Postoji mjesto gdje nisam prestala pisati
Nakon boli gubitka.
Bol, da. Ali onda ranice zacijele.
Ispljuni krv. Gledaj svoje tijelo kako
Zarasta, unatoč gubitku krila,
Ukradenom višku, boli kostiju.
Gledaj tijelo kako zacjeljuje i srasta
I onda pusti dušu da učini isto.
YOU ARE READING
Disiecti membra poetae//zbirka
Poetry;raskomadani pjesnik. poezija jedne sedamnaestogodišnjakinje.
