Reci mi priču prvog izlaska sunca, govori oko napuknute šalice tople kave
Umotane u njegove ruke poput umiruće zvijezde.
Priča o prvom jutru milosti
Kada je nebo postalo zapaljena svijeća;
Planine i šume su se probudile iz magle, pjevajući
Hosana, Hosana
Sjeti se poštivanja naših predaka.
Kao da se konzervirani Božji dah
Razbio po granitnim pločama i
Prosuo žute nevene i šećer po kanjonima između njih.
O jutru u kojem svi obećavamo jedni drugima
Nove početke
I eoni provedeni ispod deke tame
Nestaju u zvjezdanoj prašini.
Umjesto toga, pričam mu o tome
Kako je svaka vena u njegovom tijelu
Slika Božja
I kako je njgov dah svetiji
Nego što će moja aureola ikada biti.
Jer i on je izlazak sunca, jer svi jesu.
I molim se Ocu da je to dovoljno.
YOU ARE READING
Disiecti membra poetae//zbirka
Poetry;raskomadani pjesnik. poezija jedne sedamnaestogodišnjakinje.
