Ljudska bedrena kost je jača od betona, rekao je dječak iz prve klupe.
(Idem sa njime tri godine u školu,
Još mu nisam naučila ime.)
Puši travu i pokušava se ubiti,
Barem sam tako čula.
Ironija:
Nismo građeni lomljivi
Naša tijela mogu satrti samo kamioni.
Ironija se krije u
Dizajniranju vlastitoga tijela
Do granice neuništivosti
Ali smo zaboravili ojačati vlastite duše.
Nekad mi ljudi pričaju
O neuništivosti ljudskog duha i
Mislim da to zvuči jako lijepo
Ali ne rješava probleme poput
Tinejdžera koji uzimaju tuđe i svoje živote
I uništavaju ih
Kao da je to stvar koju se može ukrasti u Konzumu ili Lidlu ili pokupiti sa police obližnje ilegalne trgovine.
Kažu da ljudski duh može
Primiti i izdržati sve udarce, ali
Kako se onda toliko nas mrzi toliko
Da ne možemo sebe pogledati u ogledalo?
Jedan mi je dječak rekao da me želi natjerati da zaboravim
I da može
Iz mene izvući sreću samo svojim usnama
Ali ne možeš poljubiti nečiji um.
Ljudska bedrena kost je jača od
Građevina u kojima se ubijamo.
Postoji razlika između
Življenja i
Preživljavanja.
YOU ARE READING
Disiecti membra poetae//zbirka
Poetry;raskomadani pjesnik. poezija jedne sedamnaestogodišnjakinje.
