Vi gospođo?
Vi ste puni ljubavi. Volite žestoko,
Poput kiše.
Kapi poljubaca padaju na čelo Vašeg
Sina, prije negoli ga stavite u krevetić.
Kada ima noćnu moru, govorite mu
Da će sve biti u redu,
Ali ni vi sami ne znate.
Svijet izmiče kontroli, i umjesto
Da se borite ili pobjegnete,
Birate voljeti. To poštujem.
Dječak koji uvijek pomalo
Grubo izvlači stolicu?
On je Mesija.
Toliko opsjednut sa prošlim vremenima
Da se zbuni kada pogleda u nas
I shvati da je dvadesetprvo stoljeće.
Taj dječak je naš Spasitelj, naš heroj
I ne može se pogledati u ogledalo
Jer se boji samog sebe.
Nadoći će, uvijek nadođu.
Znam da mu ne mogu pomoći, ali
Vrijedi pokušati.
Brat koji se petlja o vlastite noge,
Ali o jezik nikada?
On je izgnanik.
Vjerojatno je imao egzistencijalnu krizu
Ili dvije.
Ne zna gdje ide, ni gdje je bio.
Može ti reći sve o Velikom Prasku ili
Kreacionizmu, ali
Upitaj ga gdje se vidi za pet godina
I sjaj će nestati u njegovim očima.
Ima nešto jako usamljeno u njemu,
Nikad nisam mogla shvatiti što je.
Ona djevojka, tamo nazad,
Ona sa rukama koje se tresu i sa
Isprikom u osmijehu? Ona je
Kukavica. Igra se sa ključevima i
Ne može ništa odlučiti.
Sve će nas nadživjeti, ali pod
Koju cijenu? Bit će sama i
Stalno će se pitati
Što dalje? Njena noćna mora
I njena uspavanka.
Poželim da je nikad nisam upoznala.
Sestra koja hoda prebrzo i izgleda
Kao da sunce ne može pratiti njenu brzinu?
Ona je sanjar.
Ima omču oko vrata ali misli
Da je to konop balona koji će ju
Odvesti visoko, visoko i daleko.
Stoji na rubu zgrade i pada
Ali misli da leti.
Ne zna bolje i Vi joj, gospođo,
To niste mogli reći. Nisam ni ja.
Onaj sitni dječačić, koji se ne može
Boriti, ali uvijek želi? On je mučenik.
Njegova kralježnica izgleda
Kao da je punjena metalom
I njegova stopala su napravljena od kamena.
Ne znamo to još, ali će vrijediti.
Osmijeh krije rupice koje su poput
Crnih rupa,
Ali nije namijenjen za zvijezde.
Sjećat ćemo ga se samo kad bude
Dva metra ispod zemlje.
Želim mu sve najbolje, ali se nadam najgorem.
Ja? Ja sam grešnik. Ali, više sam kao Vi,
Gospođo, nego kao drugi.
I ja isto volim, ali razlika je:
Volim samo kada me boli.
Volim mesije, izgnanike, kukavice, sanjare i mučenike.
Ali lista završava ovdje.
Volim proklete, označene da budu ništa.
Samo one
Koji mene nikada neće voljeti.
YOU ARE READING
Disiecti membra poetae//zbirka
Poetry;raskomadani pjesnik. poezija jedne sedamnaestogodišnjakinje.
