53.

980 48 14
                                    

Pre nego sto krenemo, zelela bih da kazem nekoliko reci o decku sa slike.

Ispunio si moje detinjstvo i moje tinejdzerske godine. Bio si simpatija mog detinjstva i svetlost Diznija. Zao mi je sto nije bilo vremena. Vise vremena. Zasluzio si to. Barem toliko. Mislim da Diznijevo platno vise nece biti isto bez jedne dobronamerne figure lepo vaspitanog decka. Zasluzio si vise paznje. Sada je i dobijas. Zao mi je sto je dobijas na ovakav nacim Cam. Ne mogu ni da zamislim kroz kakvu bol prolazj tvoja porodica. Hvala ti sto si mi dopustio da odrastem uz tebe. Rest in paradise, Cameron. Neces biti zaboravljen. Obecavam ti.
(28/5/1999-7/7/2019)



Harry

Lezim u sobi, mrtav umoran. Glava mi pulsira i zelim utisati svu ovu buku oko sebe. Najgore od svega je sto sam sam u ovoj ogromnoj kuci. Bas kao i poslednjih 8 godina.

Pogled umorno usmerim ka zidu prepunom fotografija ispunjenim ljubavlju i srecom. Danima kada je sve bilo lako. Kada je sve bilo lepo.

Detinjstvo. Period zivota koji ne bih menjao ni za kakav novac ovog sveta.

Osmehnem se na fotografiju majke. Zauvek cu ostati pri misljenju da je ona najlepsa zena koju sam poznavao. Za sva vremena. Voleo bih kada bih mogao reci da je ona zasluzena za moj uspeh. Ali taj uspeh ne postoji. Verovala je u mene a ja sam je izdao.

Jos jednom me preplave seta i nostalgija. Dve kurve. A onda shvatim.

Potpuno sam sam.

Rukom trazim novu cigaretu po paklici ali je ne pronalazim. Dodjavola. Sve sam potrosio.

Pogledam na sat. 3 je. Trebalo bi da neka prodavnica radi, valjda.

Uzimam novac sa stola i oblacim jaknu. Krecem prema vratima, otvaram ih i zateknem nesto sto nisam zeleo. Nesto cemu se nisam nadao.

"Sta ti radis ovde?", upitam namrsteno.

"Ne, pitanje je sta ti radis ovde!", odgovori drsko.

"Pa, tehnicki, dosla si na moja vrata sto znaci da si me ocekivala ovde.", rekao sam slezuci ramenima.

"Ti budalo jedna.", rekla je upiruci kaziprstom ka meni. Koji je njen jebeni problem?

"Gledaj, nemam vremena za ovo.", kazem izlazeci iz kuce i zakljuvajuci je.

"Oh imaces!"

"Mani me.", rekao sam prolazeci pokraj nje krecuci se ka ulici.

"Odmah da si se vratio ovamo!", rekla je zapovednim tonom trckarajuci iza mene.

"Imas problem!", viknuo sam dok sam se kretao.

"Oh zanimace te ovo, stani iste proklete sekunde!", rekla je.

"Vec me boli kurac.", odgovorio sam.

"Radi se o Reed.", rekla je pokusavajuci biti tajanstvena. Dodjavola, nije joj valjda istrtljala o Stefanu? Molim te Boze reci ne.

"I dalje me boli kurac.", rekao sam praveci se da me ne interesuje a u sebi gorim.

"Harry, stani prokleto. Onda odlazi.", rekla je kroz izdah a moje telo se zaledilo. Voleo bih da joj je ipak rekla za Kidda...

"Sta?", upitao sam tiho ne verujuci sta cujem.

"Da."

"Stella, ne testiraj moje strpljenje!", viknuo sam preteci.

"Verovatno je vec na putu kuci jebote! Umesto sto se deres i ne dozivljavas me vec 10 minuta, mogao si biti pred njenim vratima i spreciti je da ode.", rekla je ljutito.

"Zasto ja to tek sada saznajem!?"

"Pa da si se interesovao za nju, bar pola kao Jar, znao bi.", drsko je ispljunula.

"Nemoj me porediti sa njim! Bolje ti je!", rekao sam i uperio prstom na nju.

"Ne preti mi!", rekla je gurnuvsi me jako. Previse jako za devojku, ipak.

"Koji ti je bre kurac Stella?!", viknuo sam.

"Sve ovo je zbog tebe!"

"Mene?! Da li jebeno cujes sebe?", vikali smo jedno na drugo.

"Gledaj Harry. Ne znam sta si uradio ali nesto jesi. Imas veliki uticaj na nju i verovatno si usrao nesto! Ona ne bi tek tako otisla, i sam to jebeno znas!", rekla je i bila je u pravu.

Uhvatio sam se za glavu. Ni na trenutak nisam pomislio kako je na nju ipak uticala ova situacija. Videla je Stefana mrtvog! Naravno da sam ja kriv i da ce zbog toga otici. Naravno.

"Sta da radim?"

"Ne znam Harry.", rekla je odvratno.

"Moras mi jebeno pomoci!", uhvatio sam je za ramena i drmao.

"Kasno je sada.", rekla je sklopljenih ociju. Ona nesto krije.

"Ali nije mi rek-"

"Je l mora da ti kaze nesto da bi ti shvatio nesto? Ha?", oh. Sada je vec razvezala jezik.

"Odjebi Stella. Pronaci cu je sam.", rekao sam i potrcao. Ne treba mi njena pomoc ali mi treba jebeno auto. Opet cu morati smarati Nica.

Zacuo sam zvuk telefona. O Gospode Boze vise danas.

'Gde je lepotica otisla? Da li ces je pronaci? Da li ces se izvuci nakon svega? Sacekajmo i vidimo. xo'

Pronaci cu je gde god jebeno bila.


Trebam te. /h.s./ /zavrsena/Where stories live. Discover now