24.

1.2K 58 7
                                    


Sophia p.o.v.

Vec neko vreme sedim na fotelji i gledam ka krevetu. Odnosno, ka decku koji lezi na njemu. Ne mogu da ne mislim o ovome.

Dosao je smrtonosno pijan u moju sobu, mokar do gole koze, a na kraju, slomljen.

Nisam znala kako da mu pomognem. I dalje ne znam o cemu je ovde rec. Nije mi rekao nista o tome. Srce me je zabolelo kada sam ga gledala onako slomljenog.

Njegove reci mi se vec satima vrte u mislima. 'Stizu me secanja a mislio sam da sam brzi.'

Tuzan pogled molio je za spasom ali njegove usne nisu vise rekle ni rec.

Sedam sati je. Jos malo pa vreme za skolu. Ne mogu da ga probudim. Zao mi je. Ne mogu gresiti dusu. Spava kao dete. Prelep je. Sa druge strane, ne mogu ni da ostanem ovde. Moram na casove.

Odlucila sam. Zakljucacu ga i vratiti se kasnije. Ionako imam samo 3 casa. Prezivece.

*

Kasnim na cas. Prokleta kafa. Jednostavno sam je trebala. Kafeterija u koju obicno idem danas ne radi. Morala sam ici u jednu malo dalju. Mislila sam da imam vremena ali prevarila sam se.

Cas pocinje za minut. Nema teoretske sanse da uspem stici. Jebemu. Kafa. Zaista sam je trebala. Bilo je pitanje izmedju zivota i smrti.

Jedva sam zaspala sinoc. Styles je povracao i bdela sam njim celo vreme. Nije mi bilo tesko, naprotiv, samo sam nenaspavana. To je sve.

Noge me bole od brzog hoda. Em se mucim, em cu zakasniti i dobiti upis. Odlicno.
Kada sam pomislila da je moj zivot na rubu pada u pakao, pojavila se svetlost koja me obasjala.

Styles II. Ok, previse je cudno zvati vise od jedne osobe prezimenom Styles. Jednostavno cu ga zvati Jared.

"Sophia!", rekao je dozivajuci me. Jedva da sam ga cula od zvuka njegovog motora.

"Hej Jared.", rekla sam sa osmehom.

"Pretpostavljam da zuris na cas. Razvedricu te. Nemamo ga. Profesorica je imala smrtni slucaj.", nasmesila sam se zadovoljno ali iste sekunde skinula osmeh.

"Jadna zena... Mnogo mi je zao."

"Pa, meni nije nesto posebno. Trebao sam da odgovaram danas. Ovo mi je odlicno doslo.", iskreno je rekao.

"Jared..."

"Da li si za kratko druzenje dok ne odemo na sledeci cas?", skrenuo je sa teme.

"Naravno."

*

Zavrsila su se i moja tri casa. Druzenje sa Jaredom bilo je kratko ali lepo. Mada... i dalje me brine cinjenica da je Harry dosao kuci pijan, meni. I stranac bi video da se njih dvojica ne podnose.

Moram da pozurim u sobu i vidim sta se desava. On ce morati da mi objasni neke stvari. Usla sam u prodavnicu da kupim mleko i hleb. Uzela sam i pecivo za onog smokljana ali i donji deo trenerke s obzirom da su sinocne stvari mokre. Verivatno su poprimile i miris kise. Ziva sam umrla od straha sinoc zbog njega.

Platila sam na kasi i uputila se ka vratima. Taman sto sam ruku polozila na kvaku, cula sam decka kako mi govori da sam zaboravila racun. Okrenula sam se da se zahvalim ali pre nego sto jesam, stavio je racun u kesu i odmarsirao ka policama da novom robom. Pa okej, ima puno posla.

*

Oprezno sam otkljucala vrata stana pazeci da ga ne probudim. Kada sam usla unutra, videla sam bozanski gradjenog decka kako sedi na mom krevetu.

Ovog puta je u svesnon stanju. Samo sada, umesto vesa u kojem sam ga ostavila, sedi u peskiru zamotanom oko njegovog struka.

Sa moje tacke gledista, ili bilo koje osobe koja bi stajala u bilo kojem uglu ove sobe u ovom trenutku, imam savrsen pogled na njegov savrdeno oblikovan torzo.

"Buljis.", rekao je neraspolozeno.

"Buljim.", odgovorila sam ne razmisljajuci a zatim se ujela za jezik zbog svoje brzopletosti.

"Vidim.", mikro-sitan smesak se ocigledno nehotice pojavio na njegovom licu ali ubrzo nestao. Ustao je i krenuo ka kupatilu sto mi je dalo pogled na njegova ledja. Izgleda kao Grcki Bog. Oh Styles. Savrseno je razvijen.

"Da li se nesto desilo dok nisam bila ovde?", upitala sam.

"Da, nisi bila tu.", bilo je sve sto je rekao.

__________________________________

Komentatisite. Ostavite vote. Uzivajte...


Trebam te. /h.s./ /zavrsena/Where stories live. Discover now