Tanka linija [✔]

16. "Denize spasi me!"

Petak je. Sjedila sam na balkonu svoga stana i gledala niz ulicu. Noć se spustila na nebo u treptaj oka. Držala sam šolju kahve dok je na malom stolu pokraj mene bio tanjur sa čokoladnim biskvitima.

Prekrivena debelim šalom koji sam kupila donedavno u jednom obližnjem butiku jer je bio na sniženju grijala sam se u ovoj svježoj noći.

Danas sam bila pravo pretrpana obavezama. Doslovno pretrpana. Mislim da do sada nikad više papira i mailova nisam imala dovršiti i uraditi. Čudim se kako se nisam u potpunosti pogubila među njima s obzirom da ih je bilo bar stotinjak.

Upravo zbog tih obaveza nisam baš ni bila u prilici se sresti Denizom, niti ga uopšte vidjeti gdje, a niti je on dolazio u moju kancelariju.

Dan je bio pravo monoton, iako je bivao sa puno obaveza.

Posmatrala sam ljude kako u žurbi idu svojim kućama, u sigurni dom. Ovdje su noći jako nemirni i poprilično opasni ako lutaš sam po ulicama, ma da sam se naviknula na takav život. Svi smo. Ko se god odluči preseliti u veći grad mora biti svjestan svih situacija koje ih mogu zadesiti.

Ja nisam oduvijek živjela u Milanu, čak štaviše, ovdje sam se doselila prije pet godina kada sam napunila osamnaest. Napustila sam svoj topli dom u jednom omanjem selu i odlučila se za život u velikome gradu.

Bilo je teško, bio je to veliki korak za mene da se iselim iz mjesta gdje sam imala sigurnost i sve na dlanu, ali me to nije ispunjavalo i činilo u potpunosti sretnom.

Teta Frančeska je divna bila, uvijek sam je smatrala svojom majkom jer me odgajala otkako znam za sebe. Ona mi i najviše fali, ali se redovno čujemo preko mobitela.

Tako sjedeći na balkonu često sam o tome razmišljala. O svim situacijama koje su me zadesile posljednjih pet godina. Jednostavno sam voljela da se prisjetim tih stvari kako bih na kraju došla do te tačke kada znam da sam uspjela.
Imam svoj stan koji iako nije nešto posebno velik bio je dovoljan i osjećala sam se ugodno. Imala sam posao koji je bio dobro plaćen, imala sam divno društvo i što je najbitnije uspjela sam se izgraditi u osobu koja sam sada i sretna sam.

Uzela sam mobitel i vidim da je dvanaest sati i petnaest minuta. Uzimam još jedan biskvit sa stola i zagriznem ga pa ponovo bacim pogled na ulicu.

Skrene mi pažnju jedan crni džip koji je bio parkiran blizu moga ulaza. Zamagljeni , crni prozori su mi pružali nelagodnost, čineći me paranoičnom. Osjećala sam se posmatranom. Odlučila sam zanemariti crni džip i skrenuti svoje misli tako što sam ponovo uzela svoj mobitel.

Par puta sam podignula pogled i prebacila ga na džipa, a moja unutrašnja paranoja je postala sve više neizdrživa. Odlučim se ipak ustati i ući u stan. Pokupila sam svoje stvari sa balkona i zatvorila ga za sobom.

Provjerim ulazna vrata da li su zaključana i kada sam se uvjerila da sam na sigurnome odahnem i krenem u spavaću sobu kako bih se presvukla u spavaćicu i legla spavati.