Chapter 44

1.5K 176 176
                                    


Čujem njegovo ubrzano disanje. Njegove drhtaje i ubija me to što ne znam kako da mu pomognem. I ako ne želim da budem ovako slaba i samo da plačem, jače je od mene. Imam ogromnu bol u grudima dok osećam kako pati. Ne želim da pati. Ne sme da pati. Ne znam koliko vremena je prošlo u kojem sam u njegovom zagrljaju i pokušavam ga sa svojim telom ugrejati ali imam osećaj da je prošla jedna spora večnost.

Ujedam se za usnu kako ne bih ispustila neki zvuk i tako zaustavljam sebe, jasno osećam kako se hladnoća u njegovom telu povećava zbog čega i meni postaje hladno i drhtanje tela mu se pogoršava. Kako da mu pomognem?
„Ne znam kako da ti pomognem" drhtavo priznajem i osećam kako opet ubacuje svoj nos u moju kosu i duboko uzdiše ne odgovarajući ništa.

Ne znam odakle nalazim hrabrost ali podižem svoju desnu ruku i postavljam je na njegova prsa. U tom trenutku osećam pod dodirom kako mu se disanje ubrzava ali ništa ne govori. Podižem prst po prst i počinjem nežno prelaziti preko njegovih prsa. U ovom trenutku mislim da smo oboje ostali bez daha. Zašto je ovaj osećaj tako ispravan? Stvarno ne znam. Obraz mi je naslonjen na njegovim prsima i svesna sam toga da do sada nijedan otkucaj srca nisam osetila.

Dobijam osećaj kao da smo u nekom našem balončiću. Sve što je uradio sam sada zaboravila i nije mi bitno. Ništa mi nije bitno sem nas dvoje, sada, zajedno. Nikada se nisam ovako osetila, niko me nije naterao da se ovako osetim, samo on..moj mračni stranac.

Ostavljam nežni poljubac na njegova prsa i uspravljam se, ostajući lišena njegovog dodira želeći da nađem nešto sa čime ću ga prekriti. Dok se spremam da ustanem i lutam po ovom mraku okrećem se ka mračnom strancu kada se njegova ruka obmotava oko moje. Stisak mu je slab, kao da mi ne dodiruje ruku ali zbog načina na koji su mi se ruke naježile znam da me drži..dodiruje.

„Ne idi. Ne ostavljaj me samog,anđele. Ne...ne mog- " u sledećem trenutku se spuštam i postavljam svoje usne preko njegovih i tako ga ućutkavam.
„Tu sam, ne brini se, ne napuštam te,mračni stranče." Uveravam ga dok osećam kako klima glavom i zatim se opet ispravljam i kod naših nogu opipavam hladnu navlaku koju nekako izvlačim jer je bila ispod naših nogu i nekako u mraku pomoću nje prekrivam mračnog stranca u nadi da će ga makar malo ugrejati. Sedim u krevetu gledajući u mrak u kom se nalazi mračni stranac i od jednom me nadvladava želja da ga vidim.

Dosta igri u mraku, želim da znam kako izgleda osoba koja izvlači ovakve reakcije iz mene i emocije, ne tražim previše,zar ne? Mrštim se kada osećam nešto kako me bode u džepu zbog čega ubacujem ruku u njemu i širim oči kada shvatam da mi je telefon u ruci. Adrenalin je počeo brže da mi pumpa u krv jer sam shvatila da ga sada mogu videti...njegovo lice.

Vadim telefon iz džepa i prst mi se nalazi na tasteru za uključivanje ekrana i svesna sam toga da su samo par trenutaka odvojena od toga da posle toliko vremena vidim kako mračni stranac izgleda. Ispružujem ruku ka njemu sa telefonom u ruci u nameri da mu osvetlim lice i vidim ga ali...u poslednjem trenutku povlačim ruku koja mi je zadrhtala kada je ispusti bolni,prigušeni jecaj i bolno izgovorio „anđele" i odmah sam se predomislila.

Sa telefonom u ruci sam legla do njega i opet sam zadržala vazduh u plućima kada sam glavu naslonila na njegovim prsima i našla svoje mesto na njegovom telu..kao da sam uvek pripadala.Čim sam se smestila ujela sam se za donju usnu kada je podigao svoju desnu ruku i obmotao je oko mog struka i tako me još više pribio uz njega dok su njegove suve usne našle moje čelo i ostavljale sitne poljubce koji su poslali elektricitet kroz moje telo sve do mojih nožnih prstiju.

Sa rukom prelazim preko njegovog torza i osećam telo kako mi drhti pri ovom dodiru, koža na koži. Osećam koliko je jak i razvijen, koža mu se ježi na mestima sa kojim prelazim sa svojim prstima i dobijam želju da umesto sa svojim prstima sa svojim usnama prelazim preko tih delova. Skačem u mestu kada osećam kako se grči ispod mene zbog bola i sada jedina misao koja me muči je ta kako da mu pomognem.

The Stalker (EDITING!)Where stories live. Discover now