Chapter 6

2.6K 299 79
                                    

„Imaš li objašnjenje za to šta ovo ogledalo radi u tvojoj sobi?" čujem po tonu njenog glasa da se jedva suzdržava da ne histeriše zbog čega pogled koji je sve do sada bio zalepljen na ovom ogromnom ogledalu oko kog je izrezbareno drvo sam prebacila na svoju najbolju drugaricu.U njenom pogledu vidim sve što ne bih želela videti i u ovom trenutku sam razapeta između toga da li da joj kažem celu istinu ili da je sačuvam od ovog straha koji trenutno samo ja osećam jer znam da mi ne bi mogla pomoći u ovoj situaciji.

Oblizujem usne i opredeljujem se za drugu opciju,želeći makar da ona bude spokojna i počinjem govoriti
„Kate, ti to mene zajebavaš!?" i planski u glasu imam podsmeh dok je gledam sa podignutim obrvama dok se ona mršti
„Ovo ogledalo je ostavila prethodna vlasnica kuće kao poklon za naše useljenje, stvarno jesi pogubljena" završavam izgovorenu laž sa prevrtanjem očiju nadajući se da će je kupiti.Molim te.
„Kada se to dogodilo?" zbunjeno me pita i iritira me što toliko zapitkuje zbog čega je hvatam za ruku i vodim je ka otvorenim vratima svoje sobe kao znak da se spremam da spavam.

„Dva dana pre nego što smo se uselile, probala je dobiti tvoju ali pošto je nije mogla dobiti,javila je mojoj mami,pobogu,šta ti je?" zbunjeno je pitam kada se okreće prema meni i traži nešto u mojim očima.Iskrenost.Traži iskrenost za koju se molim da je u mogućnosti videti.Na kraju samo uzdiše i podiže ruku sklanjajući mi pramen kose koji mi se slepio za čelo iza uveta i usput govori
„Izvini,očigledno sam se i ja pogubila u večerašnjim događajima" zbog čega mi je pogled smekšao dok je gledam.Oh Kate,kada bi samo znala.
„Razumem te, zato nam je sada potreban miran san i da se sutra probudimo kao nove" govorim na šta mi daje slabašan osmeh i postavlja pitanje
„Šta si uradila sa mačkom?"
„Izbacila sam je iz kuće i nahranila" sležem ramenima i vidim da se malo rastužila zbog mog odgovora
„Nadam se da ima gde da spava.." poput deteta govori zbog čega opet kolutam očima
„To je mačka Kate.Ima devet života tako da,ne brini" odgovaram i idem korak unazad hvatajući vrata koja približavam njoj u znaku da izađe iz sobe kako bih ih zatvorila. Nadurila se kada je videla šta radim na šta sam joj poslala vazdušan poljubac i rekla „Laku noć, lepo spavaj i sanjaj!" i čula sam kako mi je uzvratila laku noć koje nisam jasno čula do kraja jer sam zatvorila vrata.

Ispustila sam dug izdah,skidajući masku sa lica I osećajući umor kako me savladava zbog čega se okrećem ka svom krevetu,svesna toga da se sada u mojoj sobi nalazi strano ogledalo. Vraćam pogled na njega I morala sam obmotati ruke oko tela zbog jeze koja mi je prošla niz telo dok ga posmatram.
"Odakle si se ti stvorio ovde..?" pitam sebi u bradu dok se približavam ovom ogledalu I zadržavam pogled na izrezbarenom drvetu koje ga okviruje.Jasno mogu videti da je ovo stari rad što me dovodi na pitanje, koliko je zapravo ovo ogledalo staro? Odmahujem glavom kada zamišljam kako ovo ogledalo treba da se nalazi na nekom mestu kao što je ona stara vila I na to mi glas u glavi dodaje 'otkud ti znaš da nije sve do malopre I bilo tamo?" što sam odlučila iskulirati jer sama pomisao na to me čini prestravljenom.

To je prosto nemoguće..zar ne? Protresujem glavom I okrećem se ka svom krevetu svesna toga da nemam više energije u sebi za dalje mozganje.Ulazim poražena u njega,ostavljajući upaljene lampe koje se nalaze do kreveta I zatvaram oči.Terajući samu sebe da se opustim I da sve što trebam analizirati ostavim za sutra..odmorna.

...

"Leila, budi se!Vreme je za jutarnje trčanje" Kate me budi zbog čega otvaram oči sa mrštenjem.Ona nikada ne ide na trčanje sa mnom,šta se sada događa?
"Pusti me da spavam" mrzovoljno je obaveštavam ali ona ne odustaje skidajući sa mene ćebe u koje sam bila ušuškana
"Ne,nemamo vremena.Moramo poći sada" užurbano govori dok pokušavam shvatiti šta je rekla.Nemamo vremena? Za šta nemamo vremena?
"Hajde Leila, požuri!" sa zamućenim vidom ustajem jer me požuruje I trljam oči prstima kako bi mi se vid popravio videći Kate kako stoji do kreveta u crnim helankama, crnim patikama I rozoj majici.Kate mrzi helanke, zašto ih sada nosi?
"Leila, moraš da požuriš!" podižem ruke u znak predaje kada shvatam da se ne zajebava sa mnom I govorim
"U redu,u redu,idem."

The Stalker (EDITING!)Where stories live. Discover now