I see you [završena]

Part 25: Found

*4 mjeseca kasnije*

U posljednja četiri mjeseca u životima naših likova svašta se promijenilo. Mnoge stvari. Sabrina i Antonio su se pomirili i vjenčali nakon dva mjeseca. Malena Amber krenula je u školu ovog mjeseca. Sve se činilo savršenim, pogotovo zbog toga što su svi oprostili Sabrini i opet su svi na okupu, u Amsterdamu. Ali ono što je jednolik život posljednja četiri mjeseca, uzdrmalo moglo bi ovu priču odvesti u tužan ili pak sretan kraj. Moramo saznati što se dogodilo.

Moj san prekinulo je zvono mobitela. Protrljam oči i podignem se u sjedeći položaj. Antonio je spavao pokraj mene, grleći me. Uzmem mobitel i javim se. "Molim?" Pospanim glasom upitam. "Probudio sam te?" Aartov glas me odmah razbudio. "Jesi, ali nema veze. Ima problema?" Upitam odlazeći u kupaonu.

"Moraš hitno doći u tvrtku. Moraš ovo vidjeti." Rekao je ošamućeno. "Aart? Što se događa?" Upitam ljuto i zabrinuto. "Tvoj otac." Rekao je i te dvije riječi odmah su me pokrenule. Brzo sam se presvukla, kosu sam svezala u rep, malo sam šminke nanijela, te sam zgrabila sunčane, mobitel i ključeve. Kada sam izašla Antonio je bio budan.

"Kamo ideš?" Upitao me je trljajući oči. "U tvrtku. Aart je zvao, imaju nešto važno o mom ocu." Kažem ubrzano. Antonio je odmah izašao iz kreveta i došao do mene. "Pazi na Amber." Kažem mu dok me je grlio. "Hoću. Ne brini naći ćeš ga. Pazi se molim te, ljubavi." Kaže i otisne jedan emotivan poljubac. Pogledam ga u oči i izađem iz sobe.

"Rach?" Izgovorim i napokon sam dobila potvrdu s druge strane. "Dolazim. Za deset minuta smo tamo. Svi." Rekla je i ja sam poklopila. Ubrzo sam stala ispred tvrtke, pa sam potrčala prema ulazu. Zaštitari su me pozdravili, kao i ona žena na recepciji. Moja dva čovjeka hodala su iza mene. "Ostanite ovdje." Kažem im, te uđem u Aartov ured. "Aart?" Zazovem ga.

"Señorita!" Ovaj glas proparao mi je uši. Anno. Od bijesa sam stiskala čeljust. "Bastardo, ¿qué haces aquí? ¿Dónde está mi padre?" (Gade, što radiš ovdje? Gdje je moj otac?) Bijesno ga upitam.

"La señorita Carpenter, me gustaría ver el idioma. Sus palabras podrían costar más cercano." (Gospođice Carpenter, pazio bih na jezik. Vaše riječi mogle bi koštati vaše najbliže.) Nepoznati glas javio se iz sjene.

"¿Quién es usted? ¿De qué estás hablando? Muestran el !!" (Tko si ti? O čemu pričaš? Pokaži se!!) Bijesno zarežim na njega. Ispred mene pojavio se muškarac u tridesetima, crne kose i crnih očiju. Nabildane ruke bile su ispunjene tetovažama. Rukom je dao znak nekome u sjeni. Dvojica muškaraca u crnim odijelima izvele su dvije osobe koje su imale crne kapuljače preko glave, a na rukama i nogama primjetila sam modrice i krvave rane.

Stisnem šake. "Su padre - podmuklo se nasmije, a jedan od one dvojice, podigne kapuljaču s prve osobe. - su mano derecha. ¿Quién te salvará, y quién va a sacrificar, la señorita Carpenter?" (Vaš otac - - vaša desna ruka. Koga ćete spasiti, a koga ćete žrtvovati, gospođice Carpenter?) I Aart. Tata je imao duboke posjekotine i rane, a o modricama da ne pričam. Aart je imao nekoliko većih masnica i krvario mu je nos. Od šokiranosti i bijesa, potrčim prema njima, no Anno me je uhvatio i odvukao u stranu.

"Que se vayan, los dejó. Aart no hizo nada malo. Deje al menos él. Dejar que mi padre. Todo lo que se deshizo de mí."
(Pusti ih, pusti ih. Aart ti nije ništa skrivio. Pusti barem njega. Pusti mog oca. Sve što imaš riješi sa mnom.) Otimala sam se, bez uspijeha. U tom trenutku u ured je utrčao ostatak ekipe.

"Veo que pidió refuerzos. Tengo que cargarla, este juego no está libre!" (Vidim pozvala si pojačanje. Moram ti to naplatiti, ova zabava nije besplatna!) Kaže i ispali hitac. Metak je okrznuo Rachelino rame. "Bastardo, no los toque! Te voy a matar. Que se vayan."
(Gade jedan, ne diraj ih! Ubit ću te. Pusti ih.) Izderem se i uspijem otići do Rachel.