Plan

20.4K 784 14
                                    

Senka je padala preko njega ali sam mogla videti da je imao jako gustu plavu kosu, a zbog tame je poprimala i neke crne nijanse, u ruci je držao poslužavnik, valjda za mene sa hranom..Video je da sam se zamislila, malo se zakašljao, verovatno da me odvuče od mojih misli, i napokon je prekinuo tišinu.
"Doneo sam ti nešto da jedeš, već dva dana ništa nisi pojela"
Zakolutala sam očima I sa povišenim glasom sam rekla
"Nisam gladna" odmah se zakašljao I videla sam kako prolazi sa rukom preko kose verovatno tražeći neke reči preko kojih bi me ubedio da jedem.
"Naravno da si gladna..Ja sam muškarac i ne mogu da izdržim bez hrane 1h a kamoli ti dva dana" rekao je, sa malim smeškom na licu.Ja sam i dalje sedela naslonjena na uglu, nisam želela da se pomeram zbog njega.Hladnokrvno sam mu odgovorila
"To znači da si razmažen, i ne, nisam gladna..I da jesam ne bih jela ništa od vas, jer se ne zna šta ste mogli ubaciti u hranu" sada je on prevrnuo očima, i rekao je
"Nemam nameru da se svađam sa tobom ovde, dok si ovako, *pogledao je po sobi* zarobljena ovde, i ..." prekinuo je rečenicu a ja sam ga podstakla da dovrši prekinutu rečenicu
"Iii?" tiho mu rekavši
"Pa, dok si ovde ovako…bespomoćna.”  pogledao me je svojim nebesno plavim očima, i mogla sam primetiti tugu u njegovim očima...
Glasno sam se nasmejala, šta sada trebam? Da ustanem I da mu potrčim u zagrljaj?
 "Zanimljivo” govorim dok je on samo uzdahnuo rekavši
"Kako god" i prevrnuo je očima
Nisam mogla više da sedim i ustala sam..Osetila sam "napad" adrenalina, i osetila sam se jače..Napokon se i jaka Jennifer vratila, nedostajala mi je.Već par minuta samo stojimo i ćutimo pa sam rešila da ja sada "razbijem" ovu dosadnu tišinu
“Kako se zov.." prekinuo me je, i odmah mi je odgovorio
"Niall" malo se zakašljao i nastavio je da priča
"Ne bih ti smeo reći ni kako se zovem, ali pretpostavljam da je sada kasno da povučem ono što sam otkrio” malo se zaustavio i odmerio me je pogledom dok me opet nije pogledao u oči i nastavio je da govori dok je pomerio ruku sa poslužavnikom ka meni
"Uzmi ovo da jedeš, ne brini se, ništa nisam stavio u hranu”
Rešila sam da mu poverujem, i približila sam mu se i uzela sam poslužavnik sa hranom..Dok sam uzimala poslužavnik primetila sam da nema ni jednu tetovažu, čudno..Za razliku od onog crnog dečka kod koga sam primetila da ima na ruci tetovažu "ZAP".Njega nisam videla nekih nedelju dana, još bolje za mene..Niall je bio obučen u donji deo sive trenerke, imao je crno-bele adidas patike i crnu majicu na kojoj je velikim belim slovima pisalo "WTF" i ispod tog natpisa "Where's the food?" primetio je da mu posmatram majicu i malo se nasmejao rekavši
"Volim hranu" ja sam prevrnula očima sa malim smeškom i uzvratila
"Vidim” I opet smo oboje ćutali, pre nego što je on rešio prekinuti ovu neugodnost.
"Kada budeš jela, zovi me, odvešću te u sobu, da se istuširaš i središ malo za večeras..Jer je i tebi i meni ova noć veoma važna.." ja sam samo uzdahnula i klimnula glavom i pitala ga
"Zašto radiš ovo Niall? Zašto mi pomažeš da pobegnem odavde, ja sam tebi niko i ništa...I zašto si sa njima, nisi ni ti nevinašce, ali nisi kao što su oni, drugačiji si..." samo me je gledao sa tužnim pogledom, ja sam spustila poslužavnik sa hranom na pod, jer kao što sam i pre rekla ova soba je prazna, i prekrstila sam ruke...Mislila sam da će iskulirati moje pitanje, ali mi je ipak odgovorio:
"Ako budeš večeras ostala ovde, više nikada nećeš izaći odavde..Ja to ne želim da ti se dogodi..Ne želim da se i tebi dogodi kao i drugim devojkama...Večeras će te Ha......" i zastao je, a opet sam ga podstakla da dovrši započeto
"Ha..?" on me je pogledao i uzdahnuo, i nastavio je rečenicu
"Večeras će te kovrdžavi uzeti, dopala si mu se, i želi te večeras za sebe..Ne mogu to dozvoliti, ti si drugačija od drugih devojki, one druge su uglavnom bile spremne za taj prljavi posao, ali znam da nisi ti..." samo sam se namrštila, pitanja u glavi su mi se samo povećavala, i pitala sam ga
"Kakav prljav posao?" samo je uzdahnuo, znam da mi nije smeo ni to reći ali mi je ipak rekao..Drugačiji je od ostalih, ali kao što rekoh nije ni on nevinašce.
"Bolje je da ne znaš, ali najvažnije je da uspeš večeras pobeći odavde, *gledao me je, i nastavio je da priča* čekaj me.." izašao je iz sobe i za oko minut se pojavio sa nekom kovertom u ruci, pogledao me je, i približio mi se, rekavši:
"U ovoj koverti ti je karta za L.A. večeras čim budeš izašla iz kuće, videćeš crni Range rover, i ući ćeš u njega i odmah otići do aerodroma..Kada budeš tamo stigla ostavi auto na parkilištu, i zaboravi na sve ovo, i nikad više se nemoj vratiti u London, za tvoje dobro.." samo me je gledao, ja sam uzela kovertu, i on se samo okrenuo i izašao je ostavljajući me samu sa svojim mislima.Kada je zatvorio vrata čula sam okretanje ključa u bravi I korake koji su postajali sve tiši I tiši.Uzdahnula sam i uzela sam poslužavnik sa hranom i otišla do prozora kako bih videla šta ću jesti.

A/N

Nastavak veoma uskoro 
Uslovi su, preko 30 citatelja, komentarišite & vote
Nadam se da vam se svideo 2. deo 
P.S. sorry ako ima gramatičkih grešaka
Love ya .xx 

Revenge ✔️जहाँ कहानियाँ रहती हैं। अभी खोजें