Sami

2.9K 215 94
                                    


Klimam glavom razumeći šta mi govori ali ipak moj odgovor je:
"Znam da me Harry nikada ne bi povredio,Richard'e..." uzdišem i nastavljam "jednostavno znam"

"Kako si sigurna da će Harry uvek biti Harry,Jennifer!?" Richard odbojno uzvraća "Nikada nećeš znati na kakav način trebaš razgovarati sa njim i da li će ga neka tvoja rečenica toliko iznervirati da postane druga osoba" nervozno prolazi sa rukom preko čela dok vidim po govoru njegovog tela da je tek počeo da mi pridikuje.

"Ne mogu nastaviti ovako živeti i znati da je moja ćerka svakog dana sve više i više  u opasnosti" kada sam čula reč ćerka prevrnula sam očima i ispustila dug izdah davajući mu do znanja koliko mi je muka od ove teme.

Šta god i bilo koja osoba na ovom svetu da mi kaže bilo šta o Harry'u neće promeniti moju ljubav i želju da budem s'njim.Jednostavno sam donela odluku i držim se za nju i rukama i nogama. I Richard ima najmanje pravo da mi kaže sa kim bih trebala biti jer kada mi je bio potreban otac,on nije bio tu za mene.Uzimam kosu koja mi je pala preko lica i stavljam je iza uveta i ustajem spremna da napustim ovu prostoriju ali me Richard zaustavlja u toj nameri.
"Gde ideš,Jennifer?" podižem obrve  i mrštim se na to pitanje
"Pa jesi mi rekao sve što si imao i pokazao?" pitam ga očigledno zbunjena

"Imam još jedan video koji bih ti želeo pokazati" Richard dodaje i čim sam čula šta je rekao opet sam sela na stolicu i upitno podigla obrve davajući mu do znanja da može da pusti video.
"Znaš,Jennifer..." Richard počinje i zaustavlja se okrećući se ka mene "kada sam tek upoznao Harry'a i upoznao se sa njegovim slučajem,pitao sam se ' šta ako postoji više duša u tvom telu ali ti si najjača pa imaš potpunu kontrolu nad telom i glasovi koji čuješ su u stvari te slabije duše koje pričaju sa tobom?'" nakon što je to rekao, protresao je glavu i okrenuo se ka televizoru i  upalio je ekran i ja sam uzdahnula želeći da zaboravim ono što mi je Richard rekao ali ipak ta rečenica je učinila nešto u meni, što me tera da odem u mesto u koje ne bih trebala otići.

"Ovaj snimak je snimljen pre par nedelja, nakon što smo uspavali Harry'a u šumi i kasnije ga doveli ovde" Richard me obaveštava i klimam glavom i grizem se za jezik kako ne bih rekla sve ružne stvari koje mi padaju na pamet sećajući se James'a,Niall'a i Richard'a koji su uništili moj i Harry'ev balončić sreće u kome smo bili sami.

Crni ekran poprima boju i na snimku sada vidim Harry'a u crnoj majici i u crnim farmericama i znam da sećam se da je to obukao kada smo poslednji put bili u kući u šumi. Po govoru tela izgleda smireno ali znam da je sve a samo ne smiren. Otkucaji srca mi postaju sve brži i brži dok u neizvesnosti gledam i čekam šta će se dogoditi.  Nekoliko trenutaka je Harry sam u prostoriji preko puta ali njegovu samoću prekida Richard koji ulazi dok u ruci drži sada crvenu fasciklu. Kada sedi preko puta Harry'a vidim da pokušava da izbegne Harry'ev ledeni pogled ali u ne uspeva.

"Zdravo,Harry.." Richard započinje mali razgovor koji izgleda ne funkcioniše dok je Harry sav svoj bes i ljutnju usmerio sa pogledom na njega. Od jednom Harry ispušta dubok izdah i sa levom rukom prelazi preko svoje kose i sa veomi niskim tonom zbog čega izgleda da je njegov glas još hrapaviji,tiho pita Richard'a
"Gde je ona?" i dobila sam osećaj da mi je srce stalo kada sam čula to pitanje.Prvo pitanje koje je postavio je vezano za mene. Stalo mu je do mene, savest dodaje što mi je izmamilo mali osmeh na lice koji kao što je brzo došao,tako brzo i nestaje. 
"Na sigurnom je,Harry, ne trebaš se brinuti za nju." Richard oprezno uzvraća i Harry ispušta frustrirajući izdah i klima glavom.
"Znate doktore..." Harry počinje i Richard ga sa klimanjem glave podstiče da završi započetu rečenicu
"psihopate nisu lude..potpuno su svesni onoga što urade i posledica tih dela"
"Da li smatraš sebe, psihopatom,Harry?"Richard ga pita na šta se desna strana Harry'evih usana izvija na gore
"Ja znam ko sam ali nisam siguran da ti znaš ko si,doktore" Harry veoma smireno odgovara i posle tog odgovora nastaje tišina

"Imam par pitanja za tebe,Harry.." Richard prekida neprijatnu tišinu i Harry sarkastično sa osmehom koji mu ne dopire do očiju govori

"Kada nisi imao, doktore?" na šta Richard samo otvara fasciklu i pretura po listovima
"Znaš li koji je danas dan,Harry?" Richard smireno pita Harry'a na šta se Harry'u opet na licu obrazuje osmeh dok uzvraća
"Dan u kojem neću videti svoju devojčicu,doktore" mogu se zakleti da mi je celo telo odreagovalo na njegov odgovor, prsti su mi se zgrčili  a otkucaji srca još više ubrzali kao i moje disanje. Iznova i iznova u mislima se ponavlja ta rečenica dan u kojem neću videti svoju devojčicu,odjednom potreba da vidim Harry'a je postala toliko velika da je postala neizdrživa.

"Znaš vrlo dobro moje mišljenje u vezi tebe i moje ćerke,Harry" Richard uzvraća i vidim kako se Harry'u između obrva stvorila ona duboka linija koja je uvek tu kada puno razmišlja.
"Verujem da je mišljenje isto kao što je tvoj kontakt sa njom..." tiho dodaje "ne postoji" tačno se može videti iznenađenost i povređenost u deliću sekunde ispisano na Richard'ovom licu ali brzo je to sakrio tako što je spustio pogled na papire koji su na njegovom krilu.
"Nisam došao ovde kako bih sa tobom raspravljao o stvarima koje te se ne tiču,Harry.Ovde sam kako bih ti pomogao da shvatiš koliko loše deluješ na nju" Harry'u se opet na licu obrazuje mali osmeh i svesna sam toga da zna da ga je udario u slabu tačku, uzdiše i na kraju klima glavom, puštajući njegov komentar da prekrije tišina.
"Zašto si je odveo u šumu,Harry?" Richard približava stolicu ka stolu i naslanja laktove na sto i stavlja ruke na sto,jednu preko druge dok mu postavlja to pitanje.

"Želeo sam je tamo,doktore"Harry odmah odgovara
"A možeš li mi dati tačni razlog toga, jer i ja i ti znamo da je to mesto u kome nemaš lepa sećanja, već najgora" Richard veoma oprezno svaku reč govori jer nije siguran Harry'eve reakcije koja se ne može trenutno pročitati.

"Hoćeš  istinu,doktore?" Harry baca mamac Richard'u koji je on odmah uhvatio rekavši
"Uvek želim istinu,Harry." 
Harry se zakašljuje i isto kao što se Richard približio ka stolu,tako se i on približio stavljajući lakat na sto  a sa jednom rukom se igrao sa svojom usnom dok mu je druga ruka na stolu.


"Imao sam je gde sam želeo da bude.." tiho govori "Na mestu gde sam je imao samo za sebe." zastaje zbog čega se ježim zbog njegovog hrapavog glasa i dok polako varim svaku njegovu reč "Na mestu u kome su se moje najmračnije fantazije mogle ostvariti" ton mu se još više snizio dok se sve u mom telu ubrzalo "Na mestu u kome smo samo ona i ja...." svako slovo posebno naglašava "sami" i osećam kako mi je vazduh izbijen iz pluća posle onoga što je rekao.

Nakon toga ekran poprima crnilo i sve se tu zaustavlja dok zatvaram oči i pokušavam smiriti svoje uznemireno telo ali kao i uvek to je bezuspešno.



A/N

Nadam se da vam se svideo 93.nastavak

Ostavite vote i komentar jer mi puno znace

Nadam se da ste primetili u zadnje vreme koliko često objavljujem nastavke i da se zadovoljni sa tim

Hvala vam na svemu

Ly all .xx

Revenge ✔️Onde as histórias ganham vida. Descobre agora