Ruski POLJUBAC #2 ✔️

10. Prekretnica

- Aleks, ne želim ovo. - protestiram neuspješno.

- Tvoje mi tijelo govori drugačije. Tvoj me pogled moli da te uzmem. Odmah i sada.

- Onda to već jednom i učini. - šapnem.

Oči mu zaiskre. Disanje mu se produbi. Dlanom klizne mojim strukom, pa dohvati rub mojih gaćica i polako ih skine.

Drži ih izgužvane u ruci. - To je sada moje.

- Kakav si ti perverznjak... - nacerim se.

- O, Majo, nemaš ti pojma. - šapuće dok mi ostavlja vlažne tragove niz lice, vrat, prema grudima.

- Onda mi pokaži. - tiho mu govorim ne želeći se susresti s njegovim pogledom.

- Budi sigurna da hoću. I to odmah.

Ispusti iz ruke moje gaćice, pa mi spretno otkopča grudnjak i odbaci ga negdje sa strane.
Uhvati me za bedro i raširi moje noge, potom skine svoje bokserice i povuče majicu preko glave. Gorim od osjeta njegovog golog tijela na svome. Tisuću je puta bolje od mojih prljavih snova.

Glasno uzdahnem kad spusti glavu do mojih grudi. Nježno lizne jednu, pa drugu bradavicu. Postajem preosjetljiva. Izvijam se ispod njega, a on postaje sve grublji.

Ispreplete prste s mojima i pritisne ih na jastuk, kukovima me drži prikovanu i ne dozvoljava mi da se pomaknem. Svojim se vještim usnama igra mojim grudima i imam osjećaj da ću svršiti samo od tih izazivajućih dodira.

- Aleks... - stenjem, a ni sama ne znam želim li da nastavi ili da prestane.

Slatko mučenje. U isto se vrijeme svojom kitom trlja mojim središtem mokrim od požude.

- Aleks... - zazovem ga ponovno.

- Reci, slatkice. - promuklo mi govori ne podižući glavu.

- Želim... Želim...

- Samo reci. - naredi mi i tek me tada pogleda.

Izgubim se u vremenu i prostoru. Za mene ne postoji više ništa osim ove sobe, ovog kreveta i nas.

Želim tebe, Aleks. Želim te zauvijek. Želim da i ti mene želiš toliko...

- Želim da me poljubiš. - sramežljivo priznam.

Bez odgovora, bez pitanja, bez razmišljanja sluša moju molbu. Nimalo nježno spušta usne na moje. Izluđuje me... Jezici nam se sapliću u savršenom ritmu, posesivno i tako prokleto dobro. Rukama ga potežem za kosu, želim ga privući k sebi koliko god je to moguće. Okusiti ga, bolje je od bilo koje maštarije... Želim progutati svaki njegov izdah. Ne mogu sklopiti oči jer želim zapamtiti i najmanju sitnicu, urezati je u sjećanje i pamtiti zauvijek.

Aleks se naglo odmiče od mene. Pogled mu je mračan... Strastven i obojen požudom. Ubrzano diše, i čini mi se da je poput mene izgubljen u želji. Ustane iz kreveta i lijenim koracima kreće prema vratima.

Panika mi trese tijelo. Dlanovi mi se znoje i počinjem disati isprekidano.

Ne opet, Aleks... Ne napuštaj me. Ne sada....