Ruski POLJUBAC #2 ✔️

10. Prekretnica

''Obećala sam si da se neću zaljubiti u tebe, ali ipak jesam... Obećao si da me nećeš povrijediti, ali ipak jesi... Vidiš, oboje kršimo obećanja...''

*******************

Probudila sam se odmorna, naspavana. Nije mi se dalo ustati iz ovakvog kreveta. Kao da sam uplovila u raj. Protezala sam se i odgađala trenutak kada ću ustati.

U misli su mi se došuljale noćašnje slike. Tijelo mi je zadrhtalo, na usnama mi je lebdio osmjeh. A onda me preplavio sram i crvenilo.

Kako da se suočim s njim? Kako, nakon svoje ishitrene ideje? Koja sam ja glupača... Kako sam uopće mogla pomisliti da bi on... Da bi muškarac poput Aleksandra pristao biti moj... S druge strane, ja bih vrlo rado htjela postati njegova. Ne mogu mu se odupirati kad me skroz začarao. Nije idealan, daleko od toga... Svejedno ga želim više nego išta u životu.

Prebacim jastuk preko glave spremna vrištati. Stisnem ga rukama i onemogućim si pritok zraka. Frustracija me opako dere.
Umjesto da se brinem za sebe i Filipa, da se brinem o našoj sigurnosti, meni je samo na pameti Aleksandar i njegovo čvrsto tijelo. Zadrhtim na samu pomisao.

Nervozno odbacim jastuk sa svog lica i istog trena zavrištim. Ovog puta od straha... Aleks stoji iznad mene sa šalicom kave i smijulji se bezobrazno.

- Nisam se nadao da ćeš biti tako oduševljena što me vidiš. - namigne mi.

Usta su mi suha. Samo zurim u njega. Odmjeravam ga i otvoreno slinim. On to ne propušta vidjeti.

- Jutro, slatkice. Jesi li se naspavala?

Kimnem glavom potvrdno i skrenem pogled, jer imam osjećaj da mi je lice užareno crveno.

- Jesi me sanjala?

Polako spusti šalicu na noćni ormarić. Uozbilji se i promatra me, potom se sagne i naglo potegne plahtu. Odobravajuće kimne glavom. Ležim ogoljena ispred njega. Refleksno se obgrlim rukama i pogledom potražim svoju majicu.

- Ovo tražiš? - saginje se i pokazuje mi kratku majičicu.

Pružim ruku s nadom da će mi je dodati. Ali Aleks ima posve drugačiji plan. Baci majicu iza svojih leđa i opkorači me. Dlanove položi sa svake strane moje glave. Kukovima se osloni na moje, pa se lagano sagne i približi mi se licem. Tijelo mi je napeto u iščekivanju. Slinim na njegove čvrste mišiće koji se iscrtavaju ispod uske majice. Šake su mi prejako stisnute, kako ne bih došla u napast da ga zagrlim i privučem k sebi. Ne smijem se opet osramotiti...

Zašto mi ovo uporno radi? Provocira me i dovodi do ludila...

- Aleks... - neuspješno ga pokušavam odgurnuti od sebe.

Njega sve ovo zabavlja. Osmjeh mu titra na usnama, a iz očiju mu isijava požuda. Sigurna sam da i on vidi koliko ga želim.

Zašto onda ovo radi...?

- Šta misliš, koliko imamo vremena, prije nego se Filip probudi? - hrapavim mi glasom šapne na uho.

- Nemamo uopće vremena. Aleks, rekla sam ti da se između nas ništa neće desiti.

- Ali već se dešava... - gurne se kukovima o mene i zadrhtim kad osjetim njegovu erekciju kako me pritišće.

Mami me da ga dodirnem, da ga želim u sebi.