NAPAD

2.1K 166 23
                                    

Derek P.O.V

Uputili smo se u glavnu dvoranu. Kralj ne odlazi odatle pre deset, sigurno je i Logan sa njim. On će nam takodje predstavljati problem.
Ne znam kako će se odvijati ovaj napad, ali moramo da uspemo. Dineo sam tri mača. Znam da Viki ne ume da ga koristi, ali možda joj pomogne, nije teško da se barata njime.

" Zatvorenik je pobegao, kako li je to uspeo? Hoćeš li mi reći princezo? " pokvareno se nasmejao Marko koji je sa Kirom stajao kod stepenica i blokirao prolaz.

" Šta vi hoćete?" upitala ih je Viki.

" Videli smo Dereka kako izlazi iz skladišta sa oružijem, pa smo došli da proverimo" pokvareno se nasmejao "Izgleda da planirate napad"

Kira je tu, ovo mi je šansa " Idite vi, ja ću ih zadržati"

" Siguran si?" upitala me je Viki zabrinuto.

" Jesam, sada idite " rekao sam i izvukao mač iz korica.

" Budi pažljiv i dodji što pre u glavni hol" rekla je i poljubila u obraz.

Prošla je pored Marka i Kire zajedno sa svojim ocem. Čudno da su ih pustili, nisu ni trepnuli kada je prošla pored njih. Jaka je, znam da će uspeti da pobedi kralja. Čak ni ne zna za šta je sposobna. Barem joj je tu otac, on je veoma moćan, štitiće je.
Sišla je niz stepenice i više nisam mogao da je vidim.

" Znači sada si izdajnik. Baš lepo. Mogu da te smrvim" nasmejao se Marko.

" Nećeš samo ti. Podelićemo ga." ubacila se Kira.

" Želim da se borim protiv tebe Kira. " namršteno sam je gledao " Platićeš mi"

" Oo, pa počastvovana sam. Naravno da ću se boriti protiv tebe" pokvarenobse nasmejala i istupila " A što ću platiti? Nisam ti ništa uradila"

" Itekako jesu, samo polako. Shvatićeš uskoro" nasmejao sam se " Vreme je da budem pravi demon"

" Pravi demon. O čemu ti pričaš?" zbunjeno me je gledao Marko.

" Prvo ćeš ti platiti što si ubio Vikinu prijateljicu, a zatim Kira. Zato što je ubila mog oca" razbesneo sam se, crvena aura je bila oko mog tela. Uvek se ovo desi kada sam besan, barem mogu da se kontrolišem.
Ako bude potrebno, uradiću to, ali za sada sam dovoljno brz da sredim Marka.

Kira se odjednom ukočila " K-kako s-si znao?"

" Nije bitno, ali platićeš mi" namrštio sam se.

" Šta ti možes? Nas je dvoje, a ti jedan?" nacerio se Marko.

Jedna od mojih sposobnosti je brzina, samo moram da budem brži od njih. Mogu da srignem do njiz za sekund i uništim ih, ali želim da Kira pati. Samo ću Marka da se otarasim za sada, on mi nije bitan, barem će da vidi kako je bilo Dariji.
Napravio sam korak i ispružio mač, u sekundi sam se pijavio ispred Marka i proboo ga kroz grudi.
Stajao je ukočeno i počeo da se trese, iz usta mu je tekla krv, a oči počele da sijaju. Bio je uplašen, zna da je gotov i da će umreti. Otvorio je usta kao da želi nešto da kaže, ali ne može da izgovori.

" Jači sam od tebe, to i sam znaš." gledao sam ga pun prezira " Sada vidiš kako se osećala svaka osoba koju si ubio. Vraća ti se milo za drago Marko, ono što si ti činio drugima sada se vraća tebi." zabio sam mu mač još jače u grudima, napravio je čudan zvuk " Boli, zar ne? Želim da osetiš tu bol, jer si zaslužio. Ne možeš da kažeš ni svoje poslednje reči, ali imam ja da kažem nešto tebi. Gorećeš u paklu, sada ćeš tek videti šta strah. Poželećeš da se nisi ni rodio" izvadio sam mač i vratio se unazad, da bi se sklonio od Kire.

Gledao sam kako Marko pada i kako se krv razlila svuda po podu. Zaslužio je ovo, posle svega što je uradio j posle svakog koga je ubio. Onako bezdušno i krvnički.
Kira me je gledala, ali nije bila uplašena. Upotpunosti je stajala mirno i gledala me.

" Hvala ti što si ga se rešio.Baš je bio napast." uzela je bič koji joj je uvek zakačen oko struka.

" Ti ćeš patiti više nego on. Budi sigurna u to. Neću ti oprostito smrt svog oca." svu svoju energiju sam fokusirao na mač. Crvena aura je bila oko mača i postala još crvenija, kao krv. Markova krv je curila niz oštricu mača i završila na podu. Napravila se mala lokva krvi.

Napala me je bičem, pa sam se pomerio u stranu, ali me je njena pesnica dočekala i udarila u bradu. Zateturao sam se unazad i pao. Mač mi je ispao iz ruke i skliznuo nekoliko metara od mene.

Uzela ga je i krenula prema meni "Nisi toliko moćan, koliko sam mislia." ostrica je krenula prema meni, ali sam se ja pomerio u stranu i izbegao je " Kada te ubijem, kralj će biti zadovoljan i unaprediti me. Ipak, ubila sam tvog oca koga su se svi plašili, a sada i njegovog sina." hlasno se nasmejala.

Kako se samo usudjuje da govori tako nešto. Šutnuo sam je u nogu i ona se zateturala, zatim je dobila udarac pesnicom u stomak i pala na kolena od nedostatka vazduha. Uzeo sam mač i hteo da je dokrajčim, ali me je bičem uhvatila za nogu i oborila. Pao sam na ledja, ali sam obog puta čbrsto držao mač " Uspela si da dodješ do daha tako brzo"

Kosa joj se njihala, ali nema vetra. Odjednom sam osetio jako energiju od koje ne mogu da se pomerim. Telo mi je bilo skroz paralizovano. Oko Kire se pojavila crna aura. Krenula je prema meni, ne mogu da se pimerim. Telo mi se treslo, sta sada da radim? Ne smem da umrem. Uhvatila me je za vrat i podigla. Nisam mogao da dohvazim zemlju. Snažna je kada se iznervira, a sada sam je baš iznervirao. Gledala me je krvavim očima, izgleda jako strašno. Iz usana joj je krenula krv, izgleda da sam je jako udario i izazvao unutrašnje krvarenje.

" Platićeš mi za ovo, svojim životom" stegla me je za vrat, počeo sam da se gušim. Uzela mi je mač iz ruke " Sada si gotov, nema ti spasa"

Vid počinje da mi se muti, izgubiću svest ako mi bude stezala još više vrat.

-------------------------

Evo nastavka.
Očekijte još jedan sutra, nadam se da vam se svidja ovaj deo. Nisam baš dobra u opisu borbi. 😊

Crni AnđeoWhere stories live. Discover now