NAPOKON SE SREĆEMO

3.3K 226 11
                                    


Čula sam kucanje na vratima " Udji "

Vrata su se otvorila i u sobu je ušao Derek. Gledala sam ga zbunjeno i iznenadjeno.

" Ćao " rekao je osmehnuvši mi se

Ustala sam sa kreveta " Šta ćeš ti ovde? Ko te je pustio? "

" Tvoja mama, jako ljubazna žena" približio mi se " Bio sam u prolazu, a i video sam danas da imaš kreljevsko pismo, pa šta je u pitanju? "

" To je pismo od moje majke Aurore" još uvek iznenadjeno sam rekla "Odkud ti u školi? "

" Hteo sam da budem bliže tebi. Smetam ti? " pokvareno se osmehnuo i nastavio da razgleda sobu.

" Ovaj, pa, ne...ne smetaš mi. Samo pitam" zbunjeno sam reagovala i zacrvenela. Nisam ocekivala takav odgovor.

" Pa, andjele, trebalo bih da krenem. Došao sam samo da proverim zašto si dobila pismo. I kad ideš da vidiš majku? " zastao je kod vrata.

" Sutra, a ostajem i na maskenbalu" rekla sam

" Odlično " nakrivio je usnu u osmeh "Pa vidimo se" izašao je i zatvorio vrata.

Da li je samo to želeo da proveri? Ne verujem da je bio u prolazu. Počinjem i u njega da sumnjam, kao što sam u Eliota. Kako je mogao samo da se pojavi tako,a onda samo ode.

" Dušo,ručak je gotov " čula sam mamu

Sišla sam u kuhinju. Sto je bio postavljen, hrana je tako lepo mirisala. Obožavam pohovane šnicle.
Stavila sam dve u tanjir i halapljivo ih jela.
Kada sam završila pomogla sam mami da skloni sa stola. Spustila sam tanjire u sudoperu i čula zvono na vratima.

" Ja ću " povikala sam.

Otvorila sam vrata, a ispred je stajao Eliot " Hej "

" Hej " iznenadjena sam što ga vidim

" Trebalo bi da se dogovorimo za sutra "

" Važi. Udji " osmehnula sam se "Mama ovo je Eliot. Novi učenik."

" Dobar dan " rekao je osmehnuvši se.

" Dobar dan" smešila se i odmeravala ga.

Kada ona odmerava nekog to nije dobro. Sigirno će ga pitati da li smo zajedno i koliko dugo. Kao što uvek postavlja takva pitanja. Uhvatila sam ga za ruku i povukla na sprat.
Ušli smo u moju sobu i seli na krevet.

" Šta bi trebalo da se dogovorimo?"

" Sutra posle škole idemo " rekao je "Šta ćeš reći roditeljima?"

" Da ću prespavati kod Darije " osmehnula sam se

Smeškao se " Dobro, a šta ćeš reći Dariji gde ideš da bi te pokrivala?"

" Dobro pitanje"malo sam razmišlala "Možda, a nema veze "

" Reci šta?" radoznalo je upitao

Zacrvenela sam se, kako ovo da mu kažem " Pa, mislila sam, pošto sam joj rekla da smo se poljubili ona je mislila da smo zajedno, da želim provesti taj dan sa tobom, a da sam ja rekla roditeljima da sam kod nje "

Širom je otvorio svoje plave oči "Zapravo, to je odlična ideja"

Odlična ideja? Mislila sam se da će se buniti, ali nije. Ideja mu se svidela.
Zacrvenela sam se od sramote, ne verujem da sam to predložila. Možda će misliti da mi se svidja i da želim da budem sa njim. Ipak možda bih i želela. Ni sama nisam sigurna, možda čak osećam nešto prema Dereku. Nervozna sam i u Eliotovoj i Derekovoj blizini. Možda mi se svidjaju obojica, ali to je nemoguće. Ne mogu da mi se svidjaju oboje, ili mogu.

" Princezo, gde si odlutala?" upitao je uz onaj svoj slatki osmeh.

"Nešto sam se zamislila."

Prišao mi je bliže i rukom prešao preko mog obraza. Naježila sam se od njegovog dodira.

Osmehnuo se i pokazao svoje savrsene zube " Vidimo se sutra u školi i spremi se za polazak." poljubio me je u obraz i odmakao se od mene.

Razočarano sam rekla " Važi, bići spremna. Nismo se baš dugo dogovarali. "

" Već si našla šta ćeš reći, tako da smo se dogovorili. Ti bi htela još da ćaskamo? " osmehnuo se.

Zacrvenela sam se, nije trebalo ovako da ispadne i da pomisli da želim da provedem vreme sa njim. Pa,zapravo želim, ali neću mu to reći.

" Samo sam tako rekla, nije značilo da baš želim da ćaskamo." nervozno sam rekla " Ma i nije bitno"

Samo me je zbunio. Ili je želeo da me zbuni, da bi video moju reakciju.
Ispratila sam ga i zatvorila vrata kada je otišao.
Vratila sam se u sobu i legla u krevet.
Sad već počinjem da budem nervozna. Kakva li je moja majka? Sve ovo sa andjelima i demonima je jako zbunjujuće. Ko zapravo ovde misli dobro, a ko ne?

* * *

Danas idem da vidim mamu. Nervozna sam. Dogovorila sam se sa Darijom i ispricala joj pričicu da želim provesti veče sa Eliotom. Poberovala je i pokrivaće me kod roditelja. Zadnji je čas i posle njega idem sa Eliotom. Jedva čekam da vidim gde se nalaze andjeli. Jako me interesuje.
Smarala sam se do kraja časa. Kada je zvonilo brzo sam se spakovala i krenula.

Ispred škole me je čekao Eliot "Idemo"

" Ali nisam ponela stvari, moram prvo do kuće "

Uhvatio me je za ruku " Idemo, stvari ti nisu potrebne. Imaš tamo sve ono što ti je neophodno"

Išla sam za njim, u tišini. Još uvek me je držao za ruku i vodio nekud, ali ne znam gde.
Došli smo do jedne uske slepe ulice, nije bilo ničega. Izgledalo je kao u horor filmovima. Pustio me je i gledao zid, kao da traži nešto. Približila sam mu se da vidim šta radi.
Dotakao je jednu ciglu i obrisao prljavštinu sa nje. Na cigli je bilo udubljenje.

" Možeš li da mi daš svoju ogrlicu" upitso me je

Zbunjeno sam ga gledala " Naravno " skinula sam ogrlicu i dala mu.

Prislonio je zidu i stavio je u prazni deo cigle. Ogrlica se savršeno uklopila kao da joj je tu mesto. Iza nas, na drugoj strani se pojavilo svetlo. Izgledalo je kao portal u drugu dimenziju. Zapravo to i jeste bio portal do sveta andjela. Eliot me je uhvatio za ruku i povukao prema portali. Prošli smo kroz njega i kada sam otvorila oči našla sam se na veoma čudnom mestu. Tako je ogromno. Nalazila sam se u nekom velikom holu.
Pod je bio od mermera, kristalni viseći lusteri. Velike slike u zlatnim ramovima su visile na zidu.
Kao da sanjam, sve je bilo tako savršeno. Ispred su bile velike stepenice koje su vodile na sprat i koji je išao na dve strane. Ličilo je na dvorac iz bajki.

" Princezo?" okrenula sam se na Eliotov glas

" Ovo je kraljevska palata. Mi se nalazimo u glavnom holu. Odnosno ovo je balska dvorana gde ce se održati maskenbal"

Začudjena sam. Stvarno postoji zamak. Derek me nije lagao za andjele i demone. Sad stvarno verujem u sve što je rekao.

" Ovde je prelepo, kao da sanjam "

" Obavesti kraljicu da smo stigli " okrenula sam se da vidim kome se obratio. Pored njega je stajao mladic, svetlo braon kose, bio je obučen kao batler. Sladak je, verovatno su svi andjeli slatki.

" Ko je to bio?" upitala sam kada je mladić otišao.

" To je bio Liam. Kraljicin batler. On služi samo nju i nikog više "

" Aha " klimnula sam glavom.

" Viktorija, to si ti? " nežni glas se oglasio iza mene.

Okrenula sam se i ugledala prelepu plavokosu ženu u dugačkoj svetlo plavoj haljini sa sitnim cirkonima
na gornjem delu.

" Da, ja sam " zbunjeno sam je gledala

Polako je silazila niz stepenice " Ja sam Aurora, tvoja majka "


Crni AnđeoWhere stories live. Discover now