ELIOTOVA TAJNA

2.3K 160 15
                                    

Videla sam Eliota, pokušavam da ga izbegavam. Na sve načine je probao da stupi u kontakt sa mnom, ali nekako uspem da ga izbegnem.
Dobro je da je Derek tu sa mnom i zato Eliot ne može da mi se približi.
Otišla sam da operem ruke.
U ogledalu sam primetila da sam bleda i da imam podočnjake. Izgledam očajno, sinoć nisam mogla da spavam. Ona pisma mi ne izlaze iz glave. Trebalo bi da odem kod oca u tamnicu, ali da ne primeti kralj.
To ću probati da uradim večeras, pitaću Dereka da mi pokaže gde je tamnica.
Umila sam se i krenula. Hodnik je bio prazan, nisam čula zvono. Krenula sam na čas, učionica mi je skroz na drugom kraju.

" Izbegavaš me " čula sam Eliotov glas.

Okrenula sam se, a on je stajao nekoliko metara iza mene " Ne izbegavam te, samo nisam raspoložena za razgovor."

" To dodje na isto " namrštio se " Zasto si otišla? Sada živiš sa demonima? Kako si mogla to da uradiš? Kraljica se brinula da su te oteli. Ali sam saznao da si svojom voljom otišla kod njih,nisam obavestio kraljicu o tome. Vratiću te nazad i ona nikada neće o tome saznati."

" Morala sam. Da živim sa demonima. Bila sam svesna toga da će da bude zabrinata, ali ja želim da saznam neke stvari o svom ocu. I to ću uraditi. Neću da se vratim nazad. Tako da me pusti na miru." nastavila sam prema učionici, ali me je on uhvatio tako čvrsto za ruku da je počelo da me boli.

" Vratićeš se, pa makar te na silu odveo " ljutito je izgovorio, pun besa i mržnje. Njegov pogled je govorio kao da želi da me ubije. Bio je zao.

" Pusti me, boli me ruka" probala sam da se oslobodim njegovog stiska, ali nisam mogla, jači je od mene.

Privukao me je bliže sebi i poljubio, gurnula sam ga od sebe.

Gledao me je zbunjeno " Zašto si me gurnula?" namrštio se " Nisi valjda sada sa Derekom?"

" Da, jesam. Zato bi bilo bolje da se skloniš od mene" nastavila sam dalje prema učionici. Brzi koraci su mi se probližavali,okrenula sam se i Eliot me je oborio. Pala sam na ledja, a on je bio preko mene,gledao me je pravo u oči i čvrsto držao za ramena.

" Kako si mogla, nisam ovo očekivao od tebe. Zašto si to uradila? " vikao je na mene.

" Pusti me " udarala sam ga, a on me je sve čvršće stezao za ramena " Boli me, prestani."

" Neću, ideš sa mnom"

" Pusti me Eliote, neću da se vratim. Šta je sa tobom? Da nećeš možda da me ubiješ?" zacičela sam i udarala ga. " Ako me ne pustiš rećiću svima"

" Ne bih te ubio, volim te " snizio je ton " Šta ćeš reći?"

" Tvoju tajnu " rekla sam.

" Ja nemam tajne " kad je to izgovorio udarila sam ga kolenom u stomak i girnula sa strane.

Ustala sam i gledala ga " Da imaš, videla sam tvoj dnevnik. Prelistala sam ga, žao mi je zbog toga. Videla sam nešto sto nije trebalo. Zato sam i otišla. Htela sam prvo da razgovarm sa tobom, ali kada sam to videla, odustala sam od toga i otišla"

Odjednom je prebledeo, video se strah u njegovim očima. Polako je ustao i gledao me " Šta si videla?"

" Ništa " rekla sam i krenula unazad.

Krenuo je prema meni kao da hoće da me napadne " Reci mi, šta si videla "

" Ne približavaj mi se " rekla sam, a on je bio sve bliži, sada će stvarno da me napadne " Rećiću svima da si ti kriv za smrt svojih roditelja, da ih nisu ubili demoni, već ti. Kako si mogai?"

Odjednom je stao i gledao me preplašeno.

" Viki" čula sam Dereka iza sebe " Da li je to istina? On je ubio svoje roditelje?"

Okrenula sam se " Da, jeste. Samo želim da odem odavde."

" Važi, idemo" krenula sam sa njim.

* * *

Eliot P.O.V

Ne mogu da verujem.
Sada zna moju tajnu,ako kraljica sazna, ne piše mi se dobro. Ipak zaslužili su to. Sami su krivi za sve.
Moram da obavestim kraljicu u vezi Viktorije.
Za sada ću skloniti ovaj problem za kasnije, moram je naterati da ćuti i ona i Derek.
Pokucao sam na vrata od kraljicinih odaja.

" Napred" čuo se njen umiljni glas.

Otvorio sam vrata i usao unutra "Izvinite ako vas ometam"

" Ne ave je uredu" osmehnula se "Ima li vesti o Viki?"

" Da, ima" ozbiljno sam je gledao "Ona je kod demona"

" Molim" postala je veoma zabrinuta "Oteli su je, moramo je izbaviti "

" Vaša visosti, ona nije oteta. Dobrovoljno je tamo otišla." rekao sam.

" Dobrovoljno? Ali zašto?" zbunjeno me je gledala.

" Ima nešto što ne znate. Zapravo, niko ne zna."

" Šta to, Eliote?" gledala me je ozbiljno.

" Derek je to rekao Viki. Kralj demona ne zna da je Derek otkrio to njoj i sada je ona tamo da bi ga izbavila. " zastao sam jer se njen ozbiljan poged pretvorio u veoma zainteresovan "Kraljev sin Tristan je živ, zaključan je u tamnici. Sada ona pokušava da ga izbavi. To joj je bio plan od samog početka. Derek joj je i doneo piamo koje joj je napisao otac."

" Živ je " oči su joj se punile suzama "Mislila sam da ga nikada neću videti, mialila sam da je mrtav. Ona pokusava da oslobodi svog oca, zašto nije razgovarala sa mnom. Pomogla bih joj da ga oslobodimo zajedno. Koliko već dugo znaš za ovo?" upitala je.

" Već neko vreme" odgovorio sam

" Zašto mi nisi rekao? Da sam znala ne bih joj dozvolila da se izlaže tolikoj opasnosti" delovala je nekako ljuto.

" Hteo sam da ostavim da vam Viktorija to saopšti. Mislio sam da je to na njoj i da bi trebali da čujete samo od nje"

Udahnula je i izdahnula da bi se malo smirila " Dobro, moraću da razgovaram sa njom, ali kako da dodjem do nje. Pomoćiću joj oko njenog plana." primetio sam osmeh "Hvala ti Eliote, možeš da ideš"

Naklonio sam se i izašao. Samo da joj Viki ništa ne kaže ako se budu videle. Moram da se postaram oko toga.

----------------------------------

Evo nastavka...
Izvinite što kasnim sa nastavkom.
Nadam se da je dobar, i napokon sam otkrila šta je pisalo u dnevniku. 😊

Crni AnđeoWhere stories live. Discover now