IZGUBLJENA SEĆANJA

4.7K 274 15
                                    

Čula sam pištanje koje je postalo sve glasnije i glasnije. Već je jutro. Uzimam telefon sa noćnog stočića i gasim alarm.

-" Viktorija, budi se, vreme je za školu" vikala je mama iz hodnika "Ponovo ćeš zakasniti "

- " Budna sam " jedva sam izgovorila

Ne želim da idem, spava mi se, ali moram da izdržim još malo. Uskoro će letnji raspust.
Jedva sam se ispravila i sela. Soba mi je još bila u haosu od sinoć. Ustala sam i uzela sa stolice crne farmerice i sa pisaćeg stola teksas košulju. Obukla sam se i otšla u kupatilo da se umijem. Jedva sam se očešljala i oprala zube. Uzela sam torbu koja je po običaju bila polu prazna sa samo dve sveske u njoj.
Sišla sam u kuhinju i zatekla mamu kako pravi omlet, a na stolu me je čekala šolja vruće kafe.

- " Dobro jutro " zevnula sam i odpila gutljaj kafe.

- " Dobro jutro, dušo. Kako si se provela sinoć?"

- " Super " rekla sam nezainteresovano

Žurka. Tako je. Morak da vidim da li je Darija u školi. Brzo sam ispila kafu i ustala sa stolice.

- " Mama moram da krenem "

- " A doručak.."

Nisam je čula sta je rekla. Požurila sam u školu. Nisam daleko udaljena, treba mi oko pet minuta. Samo se nadam da je Darija tamo. Žurila sam, išla sam tako brzo da je izgledalo kao da trčim. Moraću da ispričam Dariji sve o Eliotu.
Srce mi ubrzano kuca čim pomislim na njega. Izgleda da počinje da mi se svidja. Kome se ne bi svideo tako zgodan plavušan sa kristalno plavim očima i zgodnim telom. Sigurno ga sve devojke jure. Volela bih ponovo da ga vidim ili barem sretnem. Trebalo je da mu tražim broj ili barem da ga pitam u koju školu ide da znam gde bih mogla da ga pronadjem.
Stigla sam ispred škole i čula zvono.
Brzo sam utrčala u školu i krenula prema učionici. Kada sam ušla u učionicu videla sam Dariju. Olakšanje. Dobro je.

- " Darija " sela sam pored nje " Gde si se ti sinoć izgubila? Nisam mogla da te nadjem, zabrinula si me. Mislila sam da ti se nešto desilo."

- " Pa, bila sam pijana, ne sećam se bas svega " držala se za glavu " Zadnje čega se sećam je da sam ispred pričala sa nekim dečkom, ali se ne sećam o čemu smo pričali. Čak se ne sećam ni kako izgleda, osim što je imao crvene oči ili sam možda sanjala. " zbunjeno je rekla.

- " Crvene oči? Verovatno ti se učinilo. Nemoguće je da je imao crvene oči, jedino ako nije imao sočiva." stavila sam joj ruku na rame " Previše si popila. Jesi li dobro sad? Nije te povredio misteriozni crvenooki dečko?? "

- " Dobro sam, malo me boli glava. Koliko se sećam nije me povredio samo smo pričali." spustila je glavu na klupu.

- " Onda je sve uredu " nasmešila sam se " Imam da ti pričam nesto što mi se desilo sinoć. Upoznala sam nekog."

- " Stvarno? Kogaaa? Kako se zove?" gledala me je radoznalo. Vidi se da je premorena i bleda.

- " Polako. Sve ću ti ispricati. Naćićemo se posle škole u Secret "

- " Važi " lažno se osmehnula " Marko je raskinuo sa mnom "

- "Šta? Zašto? " gledala sam je iznenadjeno

- " Pričaću ti, ali ćeš ti prvo meni da ispričaš "

Profesor matematike je ušao u učionicu.
Volim ovog profesora, ali ne i matematiku. Uvek prepišem sve od Darije, njoj dobro ide matematika.
Ispred vrata su se čuli koraci i u učionicu je ušao Eliot.
Šta će on ovde?

Gurnula sam Dariju laktom " To je on"

- " O kome pričaš? " upitala je " O ovom plavušanu? Stvatno je zgodan. Njega si upoznala?" Gledala me je sa velikom radoznalošću.

Crni AnđeoWhere stories live. Discover now