POČINJE

2.4K 180 20
                                    


" Nemoguće, kako je mogao nešto takvo da uradi " držala sam ruku na usta, a oči su mi se punile suza.

Ispred vrata sam čula korake, približavaju se, moram da odem odavde. Ne želim da ostanem više ni sekund.

Krenul sam prema vratima, a ona su se odjednom otvorila i pojavio se Ejdan.

" Hej Viki. Odlaziš?" iznenadjeno me je gledao.

" Ovaj, da moram da idem " osmehnula sam mu se i prošla pored njega. " Vidimo se "

Trčala sam kroz palatu i krenula napolje. Izletela sam kroz glavna vrati ne prestajući da trčim. Raširila sam svoja krila i poletela, prema demonskoj palati. Niko me nije video,tako da me niko neće zaustaviti.
Vreme je da odem tamo i ostvarim ono što sam želela, pa makar i da Derek bude ljut na mene, da svi budu ljuti na mene. Samo se nadam da neće da me smatraju za provalnika ili špijuna, pa da me zatovore ili još gore ubiju. Moraću nekako da ih ubedim da sam na njihovoj strani.

* * *

Stigla sam do palate, nekako mi deluje strašnije nego prošli put. Nebo je bilo sivo i tmurno, kao da ovde nikada nije sijalo sunce. Ispred vrata su bila dva muškarca u crnom oklopu. Ovo su sigurno stražari, otićiću do njih i nadati se da će me saslušati.
Polako sam krenula sa njima i spustila se nekoliko metara ispred njih.

" Zdravo" pretrnula sam od straha "Moram da vidim kralja, želim da razgovaram sa njim "

" Vidi, vidi, koga mi to ovde imamo" rekao je desni stražar.

" Mala devojčica misli da može da ode kod kralja." ubacio se levi stražar.

" Moram da razgovaram sa njim, tako da me odvedite kod njega" ubrzano sam počela da dišem, nekako me plaše.

" Zašto bi smo te odveli kod njega? Ti si andjeo, a andjelima je ovde zabranjen pristup " polako su počeli da mi se približavaju.

" Ja sam kraljeva unuka i želim da razgovaram sa njim" namrštila sam se, sada počinju da me nerviraju. Strah je prešao u bes, htela bih da ih napadnem, ali bolje da ne pravim probleme.

" Ti njegova unuka, nema šanse, ti si andjeo " glasno se nasmejao desni stražar.

" Ja sam polu andjeo polu demon. I ako me ne budete pustili, ućiću na silu" namestila sam se i spremila za napad.

" Viki, drago mi je da te ponovo vidim" taj glas bih svuda prepoznala "Marko" okrenula sam se, a on je stajao iza mene.

" Šta te dovodi ovde?" pokvareno se nasmejao.

" Došla sam da vidim kralja, ali ova dva kretena neće da me puste" namršteno sam ga gledala.

" Naravno da možeš da vidiš kralja, podji za mnom" prošao je pored mene " Hajde, šta čekaš?"

Samo sam u tišini krenula za njim i besnim pogledom odmerila onu dvojicu.
Kada smo ušli u palatu sve je nekako bilo tmurno i zlo. Zidovi su bili sivi, nije bilo nijedne slike ili neki detalj, samo prazan prostor. Pod je bio od crnog mermera, koji je nekako sijao, sve je bilo čisto i uglačano.
Palata je slična kao i andjeoska, samo što ova nekako izgleda zlo, za razliku od one koja je puna cveća i muzike i nasmejanih lica.
Nadam se da ću preživeti, samo da uspem da ubedim kralja da mi je mesto ovde i da želim da ostanem. Moram sada da slažem najbolje kao nikad u životu.

Našla sam se u ogromnoj prostoriji u kojoj je kralj sedeo na tronu. Pored njega je stajao Derek koji me je preplašeno gedao.

" Koga mi to ovde imamo " grubim glasom je rekao kralj " Pa šta vas dovodi ovde princezo?"

Sada ne smem da budem providna, mora da mi poveruje. Nadam se da delujem dovoljno ozbiljno.

" Oni misle da sam slaba, iako me treniraju i pokušavaju da učine jačom, ja se ne osećam kao da imam snagu. Želim moć, veliku moć. Ne mogu da budem tamo ako me smatraju za slabića i misle da mi je potrebna zaštita. Zato sam došla ovde, žalim moć, a sigurna sam da ću je ovde dobiti." gledala sam ga veoma ozbiljno. Sve ovo sam izgovorila sa puno mržnje u glasu.

" Ovde možeš da dobiješ moć, mnogo veću nego što želiš." pokvareno se nasmejao " Možda imaš izgled andjela, ali tvoja duša je demonska. Možeš da ostaneš ovde, sve što ti bude trebalo možeš da tražiš od Dereka. Od danas on je tvoj sluga, ako ne uradi šta mu narediš obavesti me, dobiće kaznu."

" Hvala vam, vaša visosti " poklonila sam se " Ako dodje do toga, obavestiću vas "

" Ti si princeza ovog kraljevstva, ne moraš da mi se klanjaš." pogledao je u Dereka koji se ukočio od straha i nije sklanjao pogled sa mene " Odvedi je do njenih odaja, poslednja soba će biti njena i pozovite krojača, potrebna joj je odeća. Za to vreme odnesi joj nekoliko haljina koje su pripadale kraljici "

Derek se jedva pomerio " Ovuda, princezo " prošao je pored mene.

Okrenula sam se i krenula za njim, išao je veoma sporo tako da sam ga stigla. Nije progovorio ni reč, samo je gledao pravo i nije obraćao pažnju na mene. Prošli smo puno stražara, ima ih mnogo više nego kod andjela. Zašto neće da priča sa mnom, već samo ćuti? Šta mi je, kao da me više ne poznaje.
Došli smo do kraja hodnika gde se nalazila moja nova soba.
Otvorio je vrata i pustio me da udjem prva, potpuno je drugačija od ostatka palate, kao da se lično spremljena samo za mene. Nije bila preterano velika, ali je bila slatka i savršena.

Zatvorio je vrata za sobom i stao ispred mene " Da li si ti poludela? Nije trebalo da dolaziš ovde

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Zatvorio je vrata za sobom i stao ispred mene " Da li si ti poludela? Nije trebalo da dolaziš ovde."

" Nisam puludela, samo ne mogu više da budem tamo" oborila sam pogled.

" Zašto? Jesu li ti nešto uradili?" zabrinuto me je upitao.

" Ne, nisu ništa uradili, samo sam želela da dodjem ovde " slagala sam, ne mogu da mu kažem šta sam saznala, barem ne još.

Udahnuo je i prošao rukom kroz kosu " Dobro, ali imam osećaj da je ovo loša ideja. Imaš neki plan, zar ne?"

" Da " osmhnula sam se " Kako spasiti oca. To jr moj plan. Naćiću način da ga spasim, ali neću da žurim"

" Sada stvarno mislim da si luda" uhvatio se za glavu " Probaću da ti pomognem, ali prvo dobro razmisli o planu da ne budeš uhvaćena"

" Hvala ti puno " skočila sma mu u zagrljaj i čvrsto ga stegla.
Odjednom sam se sklonila od njega "Izvini, nisam htela, samo sam uzbudjena " postidjena sam oborila pogled.

" Ne brini, uredu je " nasmešio se kraičkom usana " Idem po odeću koju je kralj rekao da ti donesem "

" Važi " osmehnula sam se.

Kada je otišao počela sam da razgledam sobu, mislim da će mi ovde biti super, ali ipak ću morati da odem u školu.

----------------------------------

Nastavakkkk.
Nadam se da nije dosadan, nisam imala neku inspiraciju. :))))

Crni AnđeoWhere stories live. Discover now