Oproštaj..

406 23 2
                                    

Evo meeee opett... Inače ovaj deo sam pisala u 04:00 ujutru. Možda zato što sam imala inspiracije ili zato što mi je bilo dosadno? Ne znam... Da ne dužim sad... Čitajtee ⬇⬇⬇
Pogledajte moju READING LIST-u jer ima stvarno savršenih priča i preporučujem ih svima.. 👍
________________________________

Napokon sam ustala naspavana. Da li je moguće?

Sišla sam u kuhinju i pogledala na frižider. Tu se nalazi mali raspored časova i svi moji planovi za raspust. Još samo 4 dana do kraja školske godine. Kako je brzo prošlo vreme.. Sada je tačno prošlo pola godine od kada smo ja i Aleks zajedno. I planirala sam nešto lepo.

Lora je već bila u dnevnom boravku i čekla da ja pođem u školu kako bi odvela Mazu u šetnju.

-Lora! Ja ću malo ranije u školu kako bi mogla da se dogovorim sa Rubi u vezi žurke!- spakovala sam sendviče i izašla.

Bilo je veoma prijatno šetati sam po lepom vremenu. Dovoljno za razmišljanje i planiranje žurke za Aleksa. Baš će se iznenaditi.

-Hola putaa!!- vikala je Rubi iza mene.

-Nemoj ti meni ,,puta"! Nisi ti sa mnom ovce čuvala..- zapretila sam joj prstom i počela da se smejem.

-Ii?-

-Šta I?-

-Pa šta ćeš da pokloniš Aleksu?- pogledala me je onim njenim nisi valjda zaboravila pogledom.

-Aa too! Napraviću neku malu žurku sa našim prijateljima to je sve..-

-Ja dolazim sigurno!-vikne a zatim tiho prošapuće:- ide i Vladimir sa mnom..-

-Opaa!! Ima tu neštooo znam jaa...-

-Dosta o nama. Razmišljaj ti malo o žurci. Obuci onu crnu haljinu..-

-Dobro hoć....Čekaj maloo?! Ja nemam ni jednu crnu haljinu..- ta mala lisica.

-Nema na čemu.- poslala mi je poljubac i potrčala niz ulicu i skočila nekome na leđa. Kada su se okrenuli videla sam da je to bio Vladimir i smejao se zajedno sa Rubi.

-Probaj sad da me diraš..- još uvek je bila na Vladimirovim leđima i plazila mi se.

-Hoćeš ti da je spustiš ili ja da se popnem gore?- obraćala sam se Vladimiru sva ozbiljna a u sebi sam umirala od smeha.

-A nee! Dosta mi je ova jedna na leđima. Evo ti je pa radi šta hoćeš ali mi je vrati posle.- smejao se i spustio Rubi na zemlju.

-Znači ti mene ne voliš?- pretvarala se da je tužna. Ona i njene gluposti. Ali Vladimir je previše poznaje i zna šta pokušava.

-Ma volim ja tebe bebo, ali dve koze na leđima ne mogu da nosim. Zamisli kako je meni.-

-Aha?! Znači mi smo koze je l'?! Gotov si!- skočila je na njega i golicala ga. Ali su počeli posle da se ljube pa se to odužilo i odužiloo..

-Ja mislim da niste sami?-

-Ah daa. I zakasnićemo u školu.- Prva je išla Rubi i vukla Vladimira za ruku.

-Ee deco, decoo..- išla sam iza njih i smejala se.

-Elaa!- čula sam nekog iza sebe. Svo troje smo se okrenuli i videli nikog drugog do Danijela.

-Šta hoćeš?- pitala sam hladno.

-Mogu li da popričam sa tobom? Nasamo?- okrenula sam se prema Rubi i dala joj znak da ne brine i da me čeka ispred ulaza. Ona i Vladimir su otišli a ja sam ostala sa Danijelom. Sama.

-Reci šta imaš. Žurim.-

-Hoću da nađeš imalo snage da mi oprostiš. Znam da je teško alo molim te.- on hoće šta?!

-Zašto bih htela to da uradim? Daj mi bar jedan razlog?-

-Ja te još uvek volim..-

-I to je dovoljno da bi ti oprostila? I ja imam dečka ako ne znaš..-

-Znam sve.. Ali ti ne razumeš. Morao sam to da uradim.-

-Morao si da me ostaviš? Da dopustiš da patim mesecima? Gde je tu moranje?-

-Hana mi je pretila. Ti ne razumeš.-

-Šta je ona znala da je to bilo toliko strašno da si morao da me ostaviš?-

-Ubila bi mi sestru....- spustio je glavu. Zašto bi ona to uradila?

-Žasto?-

-Volela me je. Ali ja nisam tu ljubav uzvratio. Znaš da mi je sestra bolesna i da je bila u bolnici onaj dan kad smo raskinuli. Hanin otac je bio dežurni doktor i Hana je mogla svake sekunde da je ubije. Nisam imao izbora. Razumi me.-

-Jaa.... Nisam znala...- sada osećam kako me grize savest a ja to mrzim. Ali moram da mu oprostim.

-Nisi smela znati...-

-Dobro. Mogu da ti oprostim. - ne želim da osećam krivicu do kraja života.

-Hvala tii!!- zagrlio me je i smejao se.

-Dobro!! Udavićeš me. Hajde zakasnićemo. I sad smo samo obični prijatelji.-

-Samo prijatelji. Baci pet.- pružio je ruku. Naš tajni pozdrav. Još uvek ga se seća.

(U školi se nije dešavalo ništa zanimljivo tako da to preskačem.)

________________

Drago mi je kad vidim da se neko interesuje za moju priču. Mnogo mi znači.

Ako ima grešaka izvinjavam se uskoro će biti isprevljene.

VOTE & COMMENT

Love you all 😘😘❤❤

Ljubav boli...Όπου ζουν οι ιστορίες. Ανακάλυψε τώρα