Ovo će biti zanimljiv vikend...

787 38 2
                                    



-Aleks, ovo je Danijel.- njih dvojica su se rukovali . Aleks se nasmejao Danijelu koji ga je gledao kao životinja svoj plen.

-Pa, Danijele, vidimo se.- odvukla sam Aleksa za ruku.

-Jesi li ti lud?! Najveća greška ti je što si mu pružio ruku. Sada se spremi za najgore.- i dalje sam ga vukla hodnikom misleći da nas Danijel prati.

-Pa čoveče nije toliko loš.-

-Aha.. A ne pitaš se gde je bio ovoliko dugo i zašto nije išao u školu i zašto ga nisi viđao pre?- sad smo stajali dovoljno udaljeni od Danijela.

-Zapravo, zanimalo me ali sam prestao da obraćam pažnju.-

-E pa ja ću da ti kažem. Bio je u popravnom domu jer je prebio učenika koji je završio u hitnoj a sada se preselio jer nije hteo da trpi nasilje!-

-Au! A ja mislio da možemo da se sprijateljimo i radimo naše muške stvari i zezalice.- sad je već bio zabrinut.

-Jedino što bi on hteo da radi sa tobom je to da te prebije i ostavi pored puta da te kučići rastrgnu na komade...-

-Jao meni..... Ipak bi ja večeras da idem kući i da ne izlazim dok ne pođem u školu.-

-Haha.. ne zna gde živiš. Bar ne još.- nasmejala sam se.

-Dobro. Vidimo se Elaa.- požurio je kući i mahao mi.

Otišla sam kući i legla na krevet razmišljajući o svemu. Baš kada me san savladao, neko je pozvonio na vrata. Pomislila sam da je to Rubi ili je Aleks odlučio da su grickalice važnije od toga da li će ga Danijel prebiti.

-Koja je to budala zaspala na zvonu? Evoo!!- otvorila sam vrata i imala sam šta da vidim.

-Šta ćeš ti ovde?!- gledala sam u Danijela koji je samo ušetao u kuću.

-Zdravo i tebi, Ela. Dugo se nismo videli.- seo je na krevet.

-Izlazi napolje...- mirno sam rekla i trudila se da ne pokažem strah jer bi to bilo najgore.

-Više me ne voliš, ha?? Jao, kakva šteta. Boli me srcee zbog togaaa..- stavio je ruku na srce praveći tužnu facu kao da mu je stalo a ja znam da nije.

-Pa, dok je mene bolela duša tebe je boleo ku**c!!- sad sam vikala na njega. Nikada mu neću oprostiti ono što mi je uradio..

-Jaoj. Srce mi se slama. A i znaš šta ti uvek kažeš: - Svaka zla kraljica je princeza koju je neko davno razočarao.- sad je već stajao ispred mene...

-Pa, tu princezu u meni nisi samo razočarao već si je i ubio! Sada se gubi iz moje kuće!- pokazala sam mu rukom na vrata. Prišao je i poljubio me u obraz i pošao.

-Da se nisi usudio da ikad to ponovo uradiš!-

-A šta mi možeš?- prišao je polako. Udarila sam ga iz sve snage.

-Možda mogu ovo da uradim.-

-Videćemo se mi još Ela Voker!- pošao je stazom do kapije.

-Nadam se nikad!- zalupila sam vratima. Znala sam da će se kad-tad vratiti. Ali, zašto sada. Još mi samo treba da se Hana vrati i da ih oboje nataknem na kolac za primer ostalim momcima da ne ostavljaju devojke zbog obične opklade.

Zaključala sam vrata za svaki slučaj jer znam da Danijel ne troši vreme na kucanje i otišla da gledam film. Bio je to neki romantični film. Fuj! Otišla sam da spavam. Biće ovo zanimljiv vikend ako se Danijel i Hana ponovo ujedine.

_______________________________________________________________


Izvinjavam se zbog toga što je ovaj deo kraći od drugih ali stvarno nisam imala vremena da završim sve..

Pišite vaše utiske. Uvažavam sve tako da možete pisati predloge za priču...

 Očekujte sutra malo duži nastavak.. :-*


Ljubav boli...Where stories live. Discover now